Beskorisna diplomatija Berlina u iranskoj krizi
7. januar 2020
„Deeskalacija" je čarobna riječ. Ona se uvijek iznova može čuti u političkim naporima Berlina ovih dana. I u nedjeljnoj zajedničkoj izjavi kancelarke Angele Merkel, francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i britanskog premijera Borisa Johnsona zahtijevana je deeskalacija. Upućeni su apeli "svim uključenim akterima" da pokažu krajnju suzdržanost i osjećaj odgovornosti. Ali: Kako postići deeskalaciju?
Odgovor Evrope glasi: kroz razgovore. Evropljani, naglasio je njemački savezni ministar vanjskih poslova Heiko Maas, "imaju otvorene i funkcionalne kanale komunikacije sa objema stranama, koji se trenutno koriste. I mi ćemo dati svoj doprinos da osiguramo da u Iraku ne dođe do rata u kome će sukobljene strane biti u službi drugih velikih sila i susjednih zemalja."
SAD se žale na nedostatak podrške
Razgovara se sa Sjedinjenim Državama, koje su tokom vazdušnog napada u Bagdadu usmrtile generala Gasema Sulejmanija i time masivno zaoštrile krizu. Američki državni sekretar Mike Pompeo je izrazio razočarenje zbog nedostatka podrške Evropljana za ovaj drastični korak. Sjedinjene Države su opravdavale ovaj napad bespilotnim letjelicama navodnim neposredno očekivanim napadima Sulejmanija. Međutim, za tu tvrdnju nisu dostavljeni nikakvi dokazi, rekao je glasnogovornik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova: "Vidjeli smo obrazloženje SAD-a. Međutim, za opravdanost tog postupka nedostaju nam informacije", rekao je Rainer Breul, glasnogovornik te institucije na konferenciji za novinare.
Čini se da se Evropa odlučila za neku vrstu putničke diplomatije s podijeljenim ulogama: Macron održava kontakt s iranskim predsjednikom Hasanom Rohanijem; Boris Johnson se savjetuje s predsjednikom Trumpom. Angela Merkel će se tokom vikenda sastati s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i razgovarati o zaljevskoj krizi. Rusija se, kao i Kina, ubraja u potpisnice nuklearnog sporazuma iz 2015. godine.
Njemački vojnici u Iraku
Savezna vlada Njemačke također vodi razgovore s Bagdadom. Irački parlament je u nedjelju, isprovociran napadom američkih bespilotnih letjelica na njegovom teritoriju, potvrdio nacrt rezolucije kojom se sve strane trupe u toj zemlji, uključene u borbu protiv IS-a, pozivaju da napuste zemlju. U Iraku je raspoređeno i 120 vojnika Bundeswehra, koji se uglavnom nalaze u misiji vojne obuke. Sada se, prema riječima glasnogovornika Ministarstva vanjskih poslova Breula, raspravlja o tome "kako se vlada misli suočiti s ovom odlukom parlamenta i kakav je budući odnos koji ona želi imati s partnerima".
Ministar vanjskih poslova Maas naglasio je da niko ne želi vojni angažman u Iraku protiv volje iračkog parlamenta i vlade. Američka prijetnja sankcijama, kako je rekao Maas, „ne pomaže" u ovoj situaciji. Njemački vojnici zbog napete sigurnosne situacije u Iraku trenutno borave u svojim kampovima.
Ministar vanjskih poslova Njemačke Heiko Maas također namjerava „ubrzo obaviti razgovor s iranskim ministrom vanjskih poslova Džavadom Šarifom", rekao je glasnogovornik Breul.
Bespomoćni posrednici
Međutim, postavlja se pitanje: šta Berlin, kao i Evropa, osim apela i savjeta, mogu ponuditi svojim sagovornicima? Već skoro godinu i po dana Evropljani bezuspješno pokušavaju posredovati između Teherana i Washingtona. Oni se zalažu za spašavanje nuklearnog sporazuma s Iranom iz 2015. godine. Američki predsjednik Donald Trump je u maju 2018. jednostrano odustao od Zajedničkog sveobuhvatnog plana djelovanja (Joint Comprehensive Plan of Action, - JCPoA). Kao rezultat toga, Washington je slijedio politiku „maksimalnog pritiska" na Iran, posebno kroz režim sankcija koji Iran doživljava kao ekonomski rat.
Svi dosadašnji pokušaji Njemačke, Francuske i Engleske da se Iranu osiguraju ekonomske benefiti, koji su obećani u nuklearnom sporazumu, bili su razočaravajući. Većina evropskih firmi se, zbog pritisaka Amerike, povukla iz Irana. A evropski mehanizam trgovine INSTEX, koji služi zaobilaženju američkih sankcija, koji su prije godinu dana pokrenuli Berlin, Pariz i London, nije zaživio.
Kako Teheran od sporazuma nema koristi, čini se da se Iran od maja prošle godine postepeno povlači iz svojih obveza iz sporazuma. Iranska vlada je u nedjelju najavila najnovije kršenje nuklearnog sporazuma. Konkretno, ukidanje granica za centrifuge za obogaćivanje uranijuma "bilo bi dalji ozbiljan prekršaj" sporazuma, rekao je glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova Njemačke Breul. "Naš cilj i dalje ostaje spašavanje dogovora." Breul pak nije odgovorio na pitanje kako bi se to trebalo dogoditi.
„Evropa mora preuzeti političke rizike"
Evropa ne znači puno u zaljevskom sukobu, rekao je bivši ministar vanjskih poslova Sigmar Gabriel u komentaru u berlinskom „Tagesspiegelu". Previše se u posljednje dvije godine pokazalo "da je EU papirni tigar kada situacija postane ozbiljna", rekao je on. A da bi to promijenila i zaista deskalirala, Evropa mora biti hrabra i preuzeti političke rizike, zahtijevao je bivši ministar vanjskih poslova Njemačke. A to, kako je još rekao, znači: "Ako je potrebno, treba se upustiti i u veliki politički sukob sa sadašnjim predsjednikom Sjedinjenih Američkih Država."
Kako bi se Iran spriječio da „dalje ulazi u logiku eskalacije", Gabrijel savjetuje da se Teheranu ponudi dvocifreni iznos u milijardama kredita Evropske centralne banke ili evropskih nacionalnih banaka, kako bi se Teheran vratio provedbi nuklearnog sporazuma, ili u najgorem slučaju „ograničenoj" reakciji na napad Sulejmanija. Takvom ponudom Evropa bi mogla povratiti svoj kredibilitet prema Iranu. I više ne bi bila tigar bez zuba.