Bez hapšenja Mladića stabilnost na Balkanu ostaje teorija

Glavni tužilac Haškog tribunala, Serge Brammertz danas je za list "Die Welt" dao opširan intervju. Prenosimo neke od njegovih odgovora.

"Die Welt": Gospodine Brammertz, u junu je Haški tribunal donio presude po kojima su dvojica oficira Vojske Republike Srpske osuđena zbog genocida. I Radovan Karadžić je optužen za isto djelo. Zbog čega je ta kategorija presude za genocid tako važna?

Brammertz: Ona je od ogromnog značaja za žrtve, ona je potvrda svega onoga kroz šta su one prošle. One žele potvrdu da se tu nije radilo samo o vojnom sukobu oko kontrole nad teritorijama, nego o etničkom čišćenju. One su bile žrtve jedne politike čiji cilj je bio iskorjenjivanje Bošnjaka u regionu.

"Die Welt": Bivši jugoslovenski predsjednik Slobodan Milošević umro je tokom suđenja. Vašu optužnicu protiv Radovana Karadžića ste enormno skratili kako bi omogućili što efikasniji proces. Da li je to pravedno prema žrtvama?

Brammertz: Nakon Karadžićevog hapšenja odlučili smo da se koncentrišemo na četiri tačke optužnice: Srebrenica, opsada Sarajeva, etničko čišćenje u BiH od 1992. do 1995, te uzimanje "plavih šljemova" za taoce. Na taj način je još uvijek moguće rasvijetliti cijeli spektar zločina. Sa udruženjima žrtava rata smo razgovarali o tome da moramo naći kompromis između prezentacije cjelokupne slike i onoga što je moguće. Nikome ne koristi ukoliko zapadnemo u jedan beskonačan proces.

"Die Welt": Radovan Karadžić je na početku procesa za rat optužio Bošnjake. On tvrdi da je uvijek želio mir. Možete li se poistovijetiti sa psihom takvog optuženika?

Brammertz: Ne mogu suditi o tome, pogotovo ne zbog toga što je proces u toku. Ali, prisjetimo se tih julskih dana 1995 i naredbe da se hiljade ljudi brutalno ubiju, da ih se potom sahrani u masovne grobnice. Potom, kada se shvati da je to lako istražiti, ta tijela se noću ponovo otkopavaju i prenose u brojne manje grobnice. Posljedica je da porodice pobijenih danas dobiju glavu iz jedne, a nogu ubijenog iz druge grobnice. Kada čovjek postane svjestan razmjere tog zločina onda mogu da zamislim da neko kaže: Ne, to se nikada nije desilo!

"Die Welt": To kažu i neki političari u regionu.

Brammertz: Odista je tako i to je opasan primjer revizionizma. Odnos političara Balkana prema toj temi je različit. Kada je o Srbiji riječ mora se uvidjeti da je 65 odsto stanovništva još uvijek protiv toga da se uhapsi Ratko Mladić. To je prilika da sebi postavimo pitanje: Šta su ovaj sud ili međunarodna zajednica mogli uraditi bolje? Nije normalno da se oni koji su optuženi da su odgovorni za najteže zločine u Evropi od završetka Drugog svjetskog rata još uvijek doživljavaju kao heroji. Oni su uostalom odgovorni što te zemlje još uvijek nisu dio EU.

"Die Welt": Mladić nije uhapšen, ali je EU dala zeleno svjetlo za dalji nastavak procesa integracije Srbije. Da li je to ono što zovemo realna politika?

Brammertz: Zadatak ovog suda je da utvrdi činjenice o saradnji neke države s tribunalom, a na političarima je da na osnovu toga izvuku zaključke. Sigurno je da tribunal nije dao zeleno svjetlo. Posljednji naš izvještaj o potrazi za Mladićem je mnogo kritičniji nego onaj iz decembra 2009. Ono što mi je jasno jeste da bez političkog pritiska nije moguća potpuna saradnja tih država sa ovim sudom. Brojna hapšenja u prošlosti su rezultat političkog pritiska Brisela i Vašingtona. Ne mogu da zamislim da bi EU mogla žrtvovati svoje temeljne principe zarad nastavka procesa proširenja.

"Die Welt": Koliko težak udarac za tribunal je predstavljala smrt Slobodana Miloševića?

Brammertz: Za žrtve, ali i za pravdu je razočaravajuće da nije donesena presuda koja bi Miloševića označila kao arhitektu zločina. Karadžić je nova šansa, ali bez hapšenja Mladića biće teško to pokazati.

"Die Welt": Neki evropski političari očito ne misle tako.

Brammertz: To je test za vjerodostojnost EU. Neki političari mi govore kako je od rata prošlo 15 godina i da treba gledati naprijed. Svakome savjetujem da ode u Srebrenicu i porazgovara sa preživjelima. Ja sam tamo sreo ženu koja je izgubila 22 člana svoje porodice. Oca, braću, muža, sinove...Za nju se sve to nije desilo juče. Za nju se to desilo danas, to je njena svakodnevica. Stoga, bez pravnog procesuiranja nema ni pomirenja, a stabilnost Balkana ostaje teoretska mogućnost.

Autor: "Die Welt"/A. Slanjankić

Odg. ur.: M. Martinović