BiH - Disfunkcionalna država sa rigidnim ustavom

Neuer Zuercher Zeitung, u svojoj analizi o stanju u BiH, piše o premijeru RS Miloradu Dodiku, nazivajući ga „srpskim matadorom“, te o „muslimanskom intelektualcu“ Harisu Silajdžiću koji je, kako navodi, njegov glavni protivnik potpuno drugačijeg mišljenja i nakon Dodika drugi najmoćniji čovjek u državi.

Dodik je donedavno, piše ovaj list, na Zapadu, posebno u SAD, važio kao čovjek nade. „On u konačnici nema krivice za dešavanja tokom rata u BiH i imao je kritičnu distancu prema despotima kao što su Radovan Karadžić i Slobodan Milošević. No, da neprijatelj neprijatelja ne postaje pouzdan prijatelj postalo je jasno kasnije kada je Dodik 2006. godine po drugi put došao na poziciju premijera RS. On se od modernog Socijaldemokrate pretvorio u nacionalističkog junačinu koji prijeti odvajanjem Republike Srpske... Silajdžić govorio o multikulturalnoj tradiciji Bosne – tradiciji koja je stoljećima preživjela, a koja je sada ugrožena, kako on kaže. „Geografija i istorija su učinile od Bosne mjesto u kojem se kulture ne susreću, već se obogaćuju“, kaže Silajdžić i dodaje: „Ja vjerujem u pluralitet – to je moj problem.“

Sigurnost bolja, politička situacija sve gora

List ocjenjuje da se sigurnosna situacija u Bosni doduše prethodnih godina stalno poboljšavala, a etnički motivirani incidenti su, kako kažu promatrači, jedva registrirani. „No, političko pomirenje se ne dešava. Naprotiv, odnosi između Bošnjaka, Srba i Hrvata su se prije postali grčeviti. Osnovni problem je poznat: Dejtonski sporazum. Sporazum koji je nastao pod velikim prtiskom želio je doduše okončati rat u kojem je bilo puno žrtava. Ovaj sporazum je međutim istodobno zemlji nametnuo disfunkcionalan ustav koji stoji na putu ekonomskom razvoju i približavanju zemlje EU. Sporazumomu koji je parafiran u Dejtonuu stvorena je vrlo kompleksna država, njene nadležnosti su difuzne, a reforme jedve provedive, a trima narodima je pri tome omogućeno pravo veta koje mogu koristiti u slučaju da su ugroženi njihovi vitalni nacionalni interesi. Da se tri nacionalne grupe međusobno mogu blokirati i na taj način sprečavati napredak oko 4 miliona stanovnika tako je omogućeno u Dejtonu. Stoga je reforma tada dogovorenog Ustava hitno neophodna. No, tri etničke grupe i od te reforme imaju vrlo različita očekivanja. Bošnjaci, kao najmnogobrojniji (procjenjuje se da ih ima oko 48 posto) žele jaku zajedničku državu u kojoj će se njihova mnogobrojnost na odgovarajući način odražavati i u vladi. Srbi, kojih je oko 38 procenata, strahuju da će u zajedničkoj državi Bošnjaci biti dominantni i ustrajavaju stoga na labavoj državi sa minimumom kompetencija centralne vlade i priznavanju autonomije RS u njenim sadašnjim granicama. Hrvati, kojih je oko 14 procenata, streme vlastitom, trećem entitetu ili u najmanju ruku uređenju u kojem će imati veliku mogućnost samoopredjeljenja, „ piše NZZ.

(Ne)realna očekivanja

„Jedna disfukcionalna država, rigidan ustav, tvrdoglavi političari i duboki razdor između nacija: nadati se razvitku u okviru ukupnog razvoja BiH je teško zamislivo. Ipak, u svakom slučaju zahtjevi moraju biti nešto skromnije formulirani. Tako barem smatra bivši ministar vanjskih poslova BiH Mladen Ivanić koji kaže: „Mi nikada nećemo biti perfektna država u srcu Balkana u kojoj se svako sa svakim slaže. Neralistično je i besmisleno diskutirati o jednoj takvoj državi, kao i prerano jer su se ovdje donedavno dešavala brojna ubojstva.“ Ivanić dodaje kako ljudi u BiH žive u iracionalnim vremenima sa nacionalističkim političarima koji se ponašaju kao divlje životinje i u državi čije je društvo preduboko podijeljeno. „Ovdje se mora već kao veliki uspjeh shvatiti činjenica da više nema krvavih etnički motiviranih konflikata, kaže Ivanić u razgovoru za Neue Zuercher Zeitung.

Autor: Zorica Ilić