BiH spremna za nove vojne misije

„Naša namjera je da se do samita NATO-a koji će se održati od 2. do 4. aprila u Bukureštu, predstavimo kao ozbiljna zemlja koja ima opredjeljenje da se nađe u Završnom dokumentu samita kao korisnica jednog od dva glavna NATO-va programa, u Pogramu intenzivnog dijaloga ili u Akcionom progamu za punopravno članstvo. Angažovanjem svih političkih stuktura u zemlji, BiH ima velike šanse za punopravno članstvo, jer volja u Briselu za to postoji“, izjavio je ministar odbrane BiH Selmo Cikotić nakon otvaranja stalne Misije BiH u glavom sjedištu NATO-a u Briselu.

DW: Otvaranje stalne Misije u glavnom sjedištu NATO-a je dugo pripremano. Zašto je tek sada otvoreno?

Cikotić: Naš plan je bio da tu operaciju završimo krajem prošle godine, ali smo imali tehničkih oganičenja u samom sjedištu Saveza. U postojećim objektima je nedostajalo prostora, ali sada smo uhvatili korak. Naš naredni prioritet je da se u što kraćem roku potpuno kadrovski osposobimo za ravnopravno i kompetentno učestvovanje u aktivnostima NATO-a. Za tako ambiciozan plan izvršili smo sve potrebne pripreme i smatram da smo uoči opredstojećeg samita u Bukureštu postigli dobru sinhronizaciju svih potrebnih poteza koji odražavaju naše ozbiljne namjere.

DW: Šta konkretno znači otvaranje stalne Misije BiH u glavnom sjedištu najrespektabilnije političko-vojne organizacije svijeta?

Cikotić: Ta vrsta prisustva u sjedištu NATO-a je jako potrebna zbog toga što je naša riješenost da budemo punopravna članica veoma iskrena i snažna. Mi ne želimo biti samo korisnik sigurnosnih i odbrambenih funkcija, već želimo biti i davaoci takvih usluga. Želimo biti ravnopravni na stručno-tehničkom i kadrovskom nivou sa svim drugim punopravnim članicama, iako nemamo namjeru da se mjerimo u određenim kvanititativnim elementima prisustva i uključenosti u savezničkim akcijama i operacijama po svijetu. Siguran sam, medjutim, da kvalitativno možemo biti na nivou sposobnijih članica NATO-a.

Otvaranje naše Misije u glavnom sjedištu Saveza osigurat će nam takođe punu komunikaciju i stalnu mogućnost da naš visokostručni tim, koji će biti sastavljen od političkih i vojnih predstavnika, bude sposoban da odgovori najrazličitijim zahtjevima i potrebama zapadnih saveznika, ali i zahtjevima naše zemlje. To predstavlja potpuno novu formu uključenosti BiH u aktivnosti Sjevernoatlanskog saveza. Ta 'otvorena avenija' komunikacije između Bosne i Hercegovine i NATO-a nije samo sigurnosne i odbambene naravi. Nama je poznato da je put naše zemlje prema Evropskoj uniji u velikoj mjeri zavisan prije svega od naše participacije u aktivnostima NATO-a. Mi uvažavamo pravila igre po kojima tranzicijske zemlje prvo treba da budu testirane u NATO-u, a zatim da budu eventualno primljene u EU. To smatramo logičnim redom poteza u postizanju stabilnog i sigurnog ukupnog društvenog ambijenta u zemlji, da bismo kasnije mogli uspješno pratiti sve programe ekonomskog, demokatskog i svakog drugog razvoja zemlje. U tom smislu, naša Misija pri NATO-u će biti veoma značajan instrumet komunikacije i saradnje BiH sa najjačom vojnom alijansom današnjice, ali i sa svima onima koji su spremni da sa nama, na bilateralnoj ili multiratelarnoj osnovi, učestvuju u našem približavanju punopravnom članstvu u NATO-u i u EU.

Nada u priznanje za reforme odbrane

DW: Vrlo angažirane aktivnosti bh. tima zaduženog za saradnju s NATO-om su koincidirale sa završnim pripremama saveznika za predstojeći samit u Bukureštu. Čemu se konkretnom nadate?

Cikotić: Od samita u Bukureštu očekujem da ćemo i sa najvišeg nivoa Sjevernoatlanskog saveza, dakle od šefova država ili vlada, dobiti priznanje za odbrambene reforme koje nas nepokolebljivo vode ka punopravnom članstvu u NATO savezu. Skloniji sam u ovom trenu povjerovati da će se to priznanje iskazati u formi otvaranja Intenzivnog dijaloga (IPAP), mada i MAP (Membership Action Plan, op.a.) kao posljednja faza priprema za punopravno članstvu, tehniči gledano, može da nam bude ponuđen. I takav izazov bismo spremno prihvatili pod uslovom da ništa od reformskih obaveza iz progama IPAP-a ne preskočimo. Sve reforme koje provodimo i koje ćemo provoditi, ne pravimo radi saveznika, nego radi nas samih i naše dugoročne sigurnosti. Veoma je važno da izgradnju vlastitog odbrambenog sistema nastavimo dograđivati dosadašnjim tempom, a onda ni verifikacija takvog našeg progresa od strane zapadnih saveznika sigurno neće izostati.

BiH spremna za nove vojne misije

DW: Da li napredniji nivo odnosa s NATO-om podrazumijeva i povećanje obaveza BiH prema savezničkim mirovnim misijama, od Afganistana, preko Kosova, Konga, Eritreje i Iraka?

Cikotić: Sve aktivnosti u okviru partnerske saradnje sa zapadnim saveznicima su međusobno povezane, ali ključni instrument procjene jedne zemlje za punopravno članstvo u NATO-u jeste njena spremnost da učestvuje u mehanizmima ostvarivanja kolektivne sigurnosti. Drugim riječima, da bi se uživalo u sigurnosti i stabilnosti koju garantuje Sjevernoatlanski savez kao političko-vojna organizacija bez konurencije u svijetu, potrebno je učestvovati u podjeli i rizika i prava koje taj Savez preduzima i nudi svima koji su spremni pihvatiti takva pravila igre. Dakle, učestvovanje BiH u zajedničkim operacijama jedan je od krucijalnih parametara kojim će se mjeriti spremnost svake od zemalja programa Pranerstva za mir prije njihovog prijema u punopravno članstvo. U tom smislu mi paralelno, u skladu sa svojim mogućnostima i stanjem u zemlji, povećavamo svoju projekciju mogućeg prisustva u međunarodnim operacijama podrške globalnoj stabilnosti i miru, kako bismo u što kraćem vremenu stvorili pretpostavke za ispunjavanje očekivanja koja se pred nas već postavljaju ili će se postavljati.

DW: Da li je u novije vrijeme bilo konkretnijih zahtjeva za povećanjem bh. vojnih kontigenata u mirovim operacijama, i gdje?

Cikotić: Takvi zahtjevi su permanentno prisutni, iako već tri godine imamo jedinicu za uništavanje neeksplodiranih ubojnih sredstava u Iraku, o kojoj dobijamo najpozitivije ocjene komandanata multinacionalnih snaga. U povodu novih zahtjeva, mi smo već razmatrali mogućnost učešća naših specijalaca i u drugim misijama. Državno Predsjedištvo je odobrilo slanje još jedne pješadijske jedinice do pedeset ljudi u Irak radi osiguranja određenih vojnih baza multinacionalnih mirovnih snaga. Odobreno je i slanje pet do deset oficira u štabove multinacionalnih mirovnih snaga u Afganistanu, te da sadašnje dvije posmatračke misije UN-a od po pet ljudi u Kongu i Eritreji proširimo novom posmatračkom misijom u Darfuru sa novih pet ljudi. U cilju jačanja naše međunarodne saradnje, odlučili smo takođe da pored postojeća tri ureda vojnih atašea u Briselu, Beču i Vašingtonu, otvorimo i vojno-diplomatska izaslansva u Ankari, Beogadu i Zagrebu, jer su to tri zemlje sa kojima imamo najintenzivniju vojnu saradnju u regionu. Za naše uslove i mogućnosti, ovo je još jedan vrlo značajan stepen proširenja uticaja i učešća BiH u međunarodnoj razmjeni u sferi kolektivne sigurnosti i odbrane naše zemlje.

Samostalno ili „u paketu“?

DW: Da li se BiH, prema saznanjima koja imate iz komunikacije s prestavnicima NATO-a, posmatra ‘u paketu' s drugim zemljama regije , pogotovo sa Srbijom koja je nakon jednostranog poglašenja nezavisnosti Kosova zamrznula svoje odnose sa EU i NATO-om?

Cikotić: Želim vjerovati da je praksa da se pojedine grupe zemalja prate "u paketu" iza nas. Bosna i Hercegovina je u okviru Partnerstva za mir nametnula vlastiti tempo, a od strane Sjevernoatlantskog saveza se to prepoznaje. U našem interesu je, naravno, da i druge zemlje u regionu prihvate pristup individualne brzine, a kolektivne odgovornosti za regionalnu stabilnost prije svega zbog toga što i rat i mir u većini slučajeva dolaze od susjeda. Zato i imamo interes da susjedne države učestvuju u progresu koji u okviru NATO-ovog programa Partnerstva za mir ostvaruje Bosna i Hercegovina. Uvjereni smo da mnogi pozitivni procesi u tom smislu mogu i dalje biti poticani iz naše zemlje, jer zbog dešavanja od početka 90-tih godina, mi na to imamo pravo, kapacitet i obavezu. Osim toga, pozitivna kretanja unutar BiH mogu, progresijom koncenričnih krugova, da se prenose i na okruženje. Ali ako to i ne bude slučaj, naš sistem vojne organizacije i odbrane, duboko inkorporiran u sistem kolektivne sigurnosti NATO-a, neće dopustiti da se negativne refleksije u bilo kojoj od susjednih država prenesu i na nas.

DW: Šta su najveće vrijednosti vojno-odbrambenih reformi u BiH?

Cikotić: Spremnost da se realno procijeni naša pozicija, rokovi i krajnji domet koji u pojedinim fazama želimo ostvariti i da se, ne žaleći vlastite napore, dođe do konačnog cilja, a to je punopravno članstvo u Sjevernoatlantskom savezu.

DW: Vojne aktivnosti BiH na regionalnom i međunarodnom planu su do sada bile uglavnom nedostupne javnosti. Predstoje li promjene?

Cikotić: U posljednje vrijeme smo već pokrenuli nekoliko aktivnosti kojima namjeravamo poboljšati kvalitet komunikacije s javnošću. Pripremamo dopunsku popunu našeg ureda za odnose s javnošću, u pripremi je nova internet stranica Ministarstva odbrane kako bismo omogućili protok informacija koje idu od našeg ministarstva prema medijima, ali i kako bi, s druge strane, od građana BiH mogli dobijati informacije, sugestije i očekivanja u vezi s našim aktivnostima o pitanju nacionalne, regionalne i globalne sigurnosti. Odgovarajućim informacijskim kampanjama ćemo, takođe, nastojati približiti suštinu promjena koje su u toku ili će biti preduzete u okviru odbrambenog sistema BiH, posebno kada je riječ o najosjetljivijim pitanjima i postupcima koje će biti potrebno preduzimati na tom putu.