Bilanca sastanka ministara vanjskih poslova NATO-a

Ministri vanjskih poslova država članica NATO-saveza na svom su se sastanku morali pozabaviti kratkoročnim kriznim menadžmentom oko krize u Ukrajini. To je važno iako ovaj vojni savez ima malu mogućnost utjecaja. Odlučujuće konce povlače pojedini ministri vanjskih poslova čija riječ ima težinu u krizi u Ukrajini, poput Nijemca Franka-Waltera Steinmeiera i Amerikanca Johna Kerryja. NATO samo nudi podij za diplomatske aktivnosti.

U postupku nužnog promišljanja o novoj strategiji NATO-a za Rusiju baš i nije bilo napretka. Još nema odgovora na opravdano pitanje hoće li se NATO prema Rusiji ubuduće ponašati kao prema partneru ili prijetnji. Odgovarajući dokumenti o tom pitanju trebaju se izraditi tek na ljeto, a sastanak na vrhu NATO-saveza na njega će odgovoriti tek u septembru. No već je sad jasno da u dogledno vrijeme neće biti proširenja na Istok. Dogovor oko ulaska Gruzije ili Ukrajine u NATO ne bi se mogao postići unutar saveza, a to bi isprovociralo i žestok otpor Rusije.

NATO neslužbeno priznaje da je jednostavno preopterećen sa situacijama poput ove u Ukrajini u kojoj nema jasnog vojnog protivnika. Sjevernoatlantski vojni savez nema ni strategiju ni odgovarajuća sredstva protiv „zelenih čovječuljaka“, odnosno malih i naoko neorganiziranih skupina separatista. Kako treba postupati s ruskom vojskom koja u pozadini agira na granici i gradi neku vrstu prijeteće kulise kao osiguranje za separatiste, ali ne sudjeluje aktivno u borbama? Zapadni vojni savez je 20 godina pokušavao izgraditi odnos s Rusijom koji zaslužuje naziv sigurnosno partnerstvo. Zbog duboke krize u Ukrajini i aneksije Krima to se povjerenje pretvorilo u čisto nepovjerenje. Može li „dosje o odnosima između Rusije i NATO –a iz boljih dana“ i dalje služiti kao temelj suradnje ili koegzistencije?

Napetosti i pukotine umjesto zajedničke doktrine

Većina država članica NATO-a još ne želi dići ruke od tog temeljnog ugovora. No druge zemlje poput Poljske ukazuju na to da se ugovor mora izmijeniti kako bi NATO-ve postrojbe mogle biti trajno smještene u Poljskoj, na Baltiku ili u Rumunjskoj. Te se članice NATO-a osjećaju ugroženima. Sjevernoatlantski vojni savez mora pronaći odgovor na to pitanje - najkasnije na svom sastanku na vrhu u septembru. NATO se prije svega mora držati zajedno kako bi mogao na primjeren način reagirati na promijenjeno stanje na istočnoj granici.

Iza kulisa solidarnost unutar saveza ponovno baš i nije najbolja. SAD sve glasnije zahtijeva veći financijski angažman Europljana. Bijela Kuća im želi prepustiti njihovu vlastitu obranu. U Washingtonu se pitaju: Kako je moguće da se Europljani stalno oslanjaju na američke vojnike i opremu kako bi osigurali sigurnost u Europi - pa i slučaju krize u Ukrajini?

Američki ministar vanjskih poslova Kerry u Bruxellesu je jasno dao do znanja da je Ukrajina za njega samo jedno od mnogih kriznih područja u svijetu. Kerryju je za vrijeme putovanja nad glavom u prvom redu visio problem Iraka i uspjeha tamošnjih terorista. NATO će u jednom trenutku i u tom pitanju morati zauzeti stav. Hoće li Europljani podržati SAD ako dođe do vojnog sukoba u Iraku? Zajedničke strategije nema. Kako bi prikrili napetosti i pukotine unutar NATO-a, ministri vanjskih poslova pripremaju transatlantsku izjavu o solidarnosti. To izaziva čuđenje - jer takvo bi se što u transatlantskom savezu valjda trebalo podrazumijevati. Kad se jednom završi krizni menadžment u Ukrajini, NATO čeka puno posla. Potrebna je nova doktrina koja može podnijeti teret.