Bilansa rada francuskog predsjednika Chiraca

Chirac je skoro 12 godina stajao na čelu francuske republike, kada je u maju 1995. godine izabran za nasljednika Francois Mitterrand-a, protiv kojeg je i ranije, 1981. i 1988. izlazio kao protukandidat. Deklarirani ljubitelj vestern filmova profilirao se kao protivnik američko-britanske invazije na Irak i time predsjdenikaBusha , što mu je donijelo dosta odobravanja Francuza.

Na početku svog mandata dozvolio je posljednju atomsku probu Francuske u Južnom moru, a na kraju se pokušao profilirati kao globalni predvodnik i zaštitnik čovjekove okoline. U odnosu na socijalnu i evropsku politiku, Chiracova bilansa je mnogo skromnija. Ako se gradjanima Francuske pomene ime Jacques Chirac, mnogima se dopada prije svega jedna stvar:

« On se suprotstavio ratu u Iraku, to je bila dobra stvar». « Jedina pozitivna stvar za mene je bila njegovo držanju u odnosu na Irak». « U vanjskoj politici , posebno u odnosu na rat u Iraku, on je bio uvjerljiv».

Svojim NE prema ratu u Iraku, Chirac je dakle pobrao poene. Doduše, nije to bilo nikakvo posebno umijeće kaže Franz-Olivier Giesbert, novinar i autor bestselera u kojem je dvanaest godina predsjedeničke dužnosti Chiraca:
« Meni je uvijek smiješno kada ljudi kažu da je on bio hrabar po pitanju Iraka. Blair je bio hrabar, jer je djelovao protiv mišljenja svog naroda, Aznar takodjer. Chirac baš nasuprotno nije preuzeo niakakav rizik. 70 ili više procenata Francuza su bili protiv rata u Iraku. On se samo povinuo prema vjetru.Još jednom!...»

Jedna od optužbi na račun Chiraca je oportunizam, a njegov nadimak « Vjetrokaz». Rado i često je mijenjao svoje pozicije , povlačio reforme kada bi narod izašao na ulice. Zdravstvo, penzije i socijalni sistem oblasti su u kojima nije učinio nikakve napretke, osudjuje novinar Giesbert:

« Ukoliko povučete bilansu 12 godina predsjedništva Chirac-a , onda se nije dogodilo mnogo toga. U privredi, ili socijalnom sistemu. Dok je Schroeder započeo sa reformama, u Francuskoj se nije dešavalo ništa. Totalno zatišje!.»

Sa 30 godina započeo je Chirac svoju političku karijeru kao savjetnik predsjednika Pompidou-a. U više navrata je bio ministar, zatim dva puta premijer, a onda gradonačelnik Pariza. Iz tih perioda postoje i optužbe za korupciju protiv njega. Konačno je u trećem pokušaju uspio sjesti u predsjedničku fotelju. Dobiti i odbraniti vlast, to je ono što zna Chirac, kaže Franz-Olivier Giesbert:

« On je veličanstven tokom izboren kampanje, on može sve, pravi politički monstrum. Ali, kada dodje na vlast, više ne zna kako sa svim izaći na kraj, postaje nespretan».

Jedan od najvećih poraza je bilo negativno glasanje francuskih gradjana protiv Ustava EU 2005. godine. Evropa je zapala u krizu. Od tada 74- godišnji političar sve više postaje zastarjeli model, a blijede i njegovi raniji uspjesi poput hrabrog priznanja iz tamnih stranica francuske istorije, suodgovornosti režima Vichy za deportaciju Jevreja tokom Drugog svjetsakog rata. To je priznao u svom prvom govoru nakon stupanja na predsjedničku dužnost 1995.

« Bila je to veoma važna politička gesta. Reći: mi smo odgovorni, mi smo učinili grešku, mi Francuzi. To je bila tačka preokreta, i još više od toga».

Tako je tokom samita UN-a 2002. u Johanesburgu, na primjer Chirac želio prije od drugih upozoriti svijet na ekološku katastrofu: « Naša je kuća u plamenu, a mi gledamo u stranu ». Chirac kao ekološki apostol, koji je pred kraj svog mandata želio osnovati još jednu organizaciju UN-a za zaštitu okoline. On se pozivao prije svega na navodno čistu atomsku energiju.

Chirac se zalagao za pomoć Africi, a u duhu tradicije francuskih predsjednika, izradjen je muzej-spomenik naroda na Ajfeolovom tornju , koji je posvećen prije svega afričkoj umjetnosti i kulturi. On je imao i afere sa ženama , što je i priznao u nedavnom intervjuu. Volio je žene, ali nije nikada razmišljao o odvajanju od svoje supruge Bernadette. S njom ima dvije kćerke, a ona sama je morala sve do prije nekoliko sedmica čekati na javno izrečenu ljubavnu izjavu svog supruga: « Znam da u svim problemima mogu na nju računati. Ona je tu, pomaže mnogima, svojim srcem i konkretno.To me je uvijek fasciniralo. I njena sporost.Ona sebi uzima vremena...to me ponekad veoma uzbudjuje»

Ubuduće će i Chirac imati više vremena. Mnogim gradjanima je žao zbog njegovog odlaska, a neki su pak distancirani:

« Čovjek sa velikom karizmom, veoma zanimljiv! Čovjek pun životne radosti, ironičar, on je mogao nasmijati ljude! Tokom vremena postajao je sve simpatičniji, čak iako nije ništa izuzetno postigao! Sada se završava jedno poglavlje, i dobro je da je tako!"