Bog u Bijeloj kući

SAD su najreligioznija država u poređenju sa svim ostalim razvijenim zemljama svijeta. Dvije trećine Amerikanaca su vjernici. Crkve su preko vikenda pune. Većina Amerikanaca se moli svaki dan. Čudi li onda da vjera igra važnu ulogu u politici? Zapravo čudi, jer je odvojenost vjere od države ukorijenjena u američkom ustavu. Američki predsjednik Džordž Buš (George Bush) nije se usudio da tu nešto mijenja. Pa ipak, njegovim useljenjem u Bijelu Kuću vjera je ipak dobila posve drugu dimenziju.

Prije nego što je krenuo u pohod protiv "osovine zla" u Bušovom sjedištu zavladale su vjerske aktivnosti. Jedan od prvih poteza nakon njegove sporne pobjede na izborima 2000. godine bilo je uvođenje funkcije Specijalnog opunomoćenika za vjersko-humanitarna pitanja. Namjera Buša bila je rasterećenje države od socijalnih obaveza i jače uvezivanje crkve u državne projekte socijalnog zbrinjavanja. Sada se može reći da da je to samo dijelom uspjelo, smatra William Galston sa instituta "Brookings":

"Mnogi smatraju da su rezultati ovog pokušaja prilično skromni. Kao i uvijek u politici se mora praviti razlika između retorike i realnosti. Stvarnost je takva da veći dio humanitarnog rada u Americi obavljaju vjerske humanitarne organizacije. Inicijativa predsjednika Buša je takve aktivnosti malo intenzivirala, ali ne puno. To međutim ni u kojem slučaju nije promijenilo situaciju u sektoru humanitarnog rada. To svi tako vide"

Kakvi su vjerski običaji predsjednika Buša

A šta je sa vjerskim običajima predsjednika Buša? On je baptista, koji prakticira religiju. Put do Boga pronašao je u poznijim godinama života, nakon što se oprostio od alkohola. Hroničaru Bobu Vudvardu (Bob Woodward) Buš je jednom prilikom rekao da za svoje poteze dobija prosvjetljenje od više sile. Takozvanom "osovinom zla" on je po prvi put jednu metafizičku kategoriju uveo u realnu politiku. Mnogi posmatrači stoga u Bušu vide vatrenog zagovornika vjere. Alan Volf (Alan Wolfe) se međutim ne slaže sa takvim mišljenjem: "Može biti da Buš uopšte nije toliko religiozan, kao što mnogi vjeruju. U svakom slučaju on nije u pravom smislu riječi krišćanin. U Bušovom ponašanju ne vidim Isusove vrline poput pokornosti i miroljubivosti. Kod njega nema ni traga od sumnje u ispravnost vlastitih poteza, što je kod nas ukorijenjeno u tradiciji pokajanja i priznanja grijeha. To predsjednik Buš ne poznaje"

Bilo kako bilo Bijela kuća ne igra više nikakvu stratešku ulogu u ostvarivanju vjerskih prava, iako ih kandidatkinja republikanaca za potpredsjednicu Sara Pejlin (Sara Palin) najviše zagovara. U američkoj izbornoj kampanji ovaj put je primjetan sveukupan pad vjerskog uticaja.