Bogati i siromašni postigli dogovor o klimi

Na kraju je sve ovisilo o jednoj maloj rječici. Predstavnici zemalja u razvoju nisu htjeli da u završnom dokumentu stoji riječ "pod". Zemlje poput Filipina i Bangladeša nisu, naime, htjeli prihvatiti da u Varšavi stvoreni i dogovoreni novi međunarodni mehanizam koji bi se trebao baviti gubicima i štetom nastalom od promjene klime bude "pod" već postojećim mehanizmom za prilagodbu promjeni klime. Od početka konferencije je ovoj skupini zemalja bili važno naglasiti da je ono što se na konferenciji nazivalo "gubitkom i štetom" ("loss and damage") nešto drugo od onoga što se definira kao prilagodba. Prilagodba, argumentirali su oni, znači da bi zemlje u razvoju trebale prilagoditi svoju infrastrukturu, poljoprivredu, korištenje zemlje i zaštitu od katastrofa posljedicama promjene klime - i da pritom mogu računati s potporom industrijskih zemalja. Ali "loss and damage", kažu, to su stvari kojima se niti jedna zemlja ne može prilagoditi, na primjer kada rast razine mora dovodi do potapanja otoka.

Prijepor, dakle, oko jedne male riječi, koji je prouzročio dulju stanku na sjednici. Neizvjesnost: predstavnici SAD-a, Fidžija i Nikaragve su se okupili u sredini. Pola sata kasnije je pronađen kompromis. Zemlje sudionice su dogovorile da će se za tri godine provjeriti "struktura, mandat i efektivnost" mehanizma dogovorenog u Varšavi, uključujući i institucionalno smještanje novog mehanizma "pod" postojeći mehanizam za prilagodbu.

Opet sve samo "trla baba lan"?

Pomicanje EU-a i SAD-a s prvotnih stavova u svrhu postizanja konsenzusa Thomas Hirsch iz humanitarne organizacije "Kruh za svijet" smatra pohvalnim, ali je s mehanizmom dogovorenim u Varšavi razočaran: "Radi se o mehanizmu s velikim naslovom, ali u biti je riječ o gremiju stručnjaka koji vijeća." Tako ustrojeni mehanizam je, smatra on, potpuno beskoristan u sprječavanju katastrofe poput one koju je prouzročio tajfun Haiyan na Filipinima. "Njegova glavna zadaća je vijećati i analizirati koje mjere ostali akteri mogu poduzeti, recimo, za smanjenje rizika.

Dogovor u Varšavi je na kraju ostvaren jer je postignut kompromis o pitanju kako bi trebao izgledati put prema jednom svjetskom sporazumu o klimi koji bi 2015. trebao biti potpisan u Parizu. Njime bi se sve zemlje - ne samo industrijske - trebale obvezati da će smanjiti štetne emisije za fiksno definirane količine. EU je želio da zemlje definiraju konkretne brojke već 2014. Sada je, međutim, kompromisno dogovoreno da će se do dogoditi tek 2015. - ali prije konferencije o klimi koja bi se trebala održati krajem godine. To znači, upućuje šef njemačke delegacije Karsten Sach, da će ostati još vremena za provjeru primjerenosti definiranih ciljeva.

Niz otvorenih pitanja

Za Lutza Weischera iz ekološke organizacije Germanwatch dogovor u Varšavi ostavlja još mnoga pitanja neodgovorenima. "Otvoreno ostaje pitanje koja obveza bi trebala vrijediti za koju zemlju, otvoreno ostaje pitanje kako će se te obveze moći uspoređivati, a prije svega otvoreno ostaje pitanje kako ćemo biti sigurni da će (samo)definirana redukcija biti dovoljna za ispunjenje cilja 'dva stupnja'". To je cilj kojim se vodi međunarodna politika zaštite klime, a znači da bi se globalno zatopljenje trebalo zaustaviti ispod dva stupnja u odnosu na period prije početka industrijalizacije (oko 1850.). Trenutno ono iznosi oko 0,8 stupnja pa matematički još ostaje oko 1,2 stupnja. Da bi se to postiglo trebala bi se emisija štetnih plinova do 2050. smanjiti za najmanje 50 posto (u industrijskim zemljama čak za 80-95 posto).

I još jedan važan kompromis je morao biti postignut - o dugoročnom financiranju zaštite klime. Industrijske zemlje su se obvezale da će financijski pomoći zemljama u razvoju kako bi ove prilagodile svoju infrastrukturu promjeni klime i kako bi ostvarile gospodarski rast što manje zagađujući okolinu. One su prije nekoliko godina obećake da će u tu svrhu na raspolaganje staviti 100 milijardi američkih dolara godišnje - do 2020. U Varšavi su zemlje u razvoju zatražile izradu "scenarija" prema kojem bi ovo financiranje moglo biti ostvareno, ali industrijske zemlje su odbile izraditi bilo kakvu vrstu "roadmapa".

Na kraju konferencije koja je trajala 24 sata duže nego što je bilo planirano, većina sudionika i promatrača je bila razočarana, ali istovremeno sretna što je spriječen apsolutni fijasko. "Je li postignuti dogovor fantastičan i rješava li sve probleme koje svijet ima s klimom?", pitala je povjerenica EU-a za klimu Connie Hedegaard da bi sama odgovorila: "Ne, nije. Ali svi smo znali da se to u Varšavi neće dogoditi."

Autorke: Andrea Rösberg/Dunja Dragojević

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić