240512 Ägypten Revolutionäre

Mnogi Egipćani su se radovali izborima na kojima će moći da biraju novog predsjednika. Engi nije. Ova 33-godišnja Egipćanka visoka je metar i 67 centimetra, nosi maramu i revolucionarka je prvog časa. Od početka je bila na demonstracijama na Trgu Tahrir. Po zidovima njene sobe naljepnice na kojima piše: „Ne vojnim sudovima“ i „Vojska dole sa vlasti“. Engi još nikada nije glasala za šefa države niti je sada željela da glasa. „Ni u kom slučaju nisam htjela da glasam po pravilima vojske i to poslije godinu i po dana borbe za vlast. Mislim da je svakome ko je od početka učestvovao u revoluciji teško palo da glasa.

Revolucionari bez šanse i novca na izborima

Engi misli da bi, da je glasala, to značilo da priznaje predsjedničke izbore kao legalne. Vojsci bi, kaže, time izrazila povjerenje. Demokratski izbori, prema njenom mišljenju, drugačije izgledaju. Izborna komisija u kojoj su se nalazili ljudi bliski bivšem predsjedniku Mubaraku isključila je iz izbora glavne kandidate Muslimanske braće i selafija, Šairata El Šatera i Abu Ismaila. Jednog, zato što je u Mubarakovo vrijeme bio u zatvoru, drugog zato što njegova majka ima američki pasoš. Istovremeno je prihvaćena kandidatura drugara bivšeg predsjednika – iako je parlament usvojio zakon kojim bi trebalo da se zabrani učešće ljudi vjernih bivšem režimu.

Engi kritikuje nejednake uslove: među 13 kandidata samo je jedan, Kaled Ali, bio iz revolucionarnog tabora, a on nije imao nikakve šanse na uspjeh. „Hoćeš da mi kažeš da su izbori bili fer i slobodni… Imaš tri- četiri sedamdesetogodišnjaka koji troše milijarde za izborne kampanje, dok mi, koji smo počeli revoluciju, nemamo novca ni za šta?“

Jedni frustrirani, drugi ponosni što mogu glasati

Postoji još jedan razlog zašto Engi nije htjela da glasa. Još nije raspisano mjesto za novog predsjednika, kaže ona. Ustav još nije gotov, niti je odlučeno koliko vlasti bi trebalo da ima novi predsjednik, novi parlament i Vojni savjet.

I dok je Engi potpuno frustrirana, hiljade Egipćana su strpljivo stajale u redovima ispred biračkih mjesta koja su čuvali naoružani vojnici i policija. Jedan stariji čovjek, Ragab Amadbuli, je ponosan što je prvi put u životu birao predsjednika države. Njegov kandidat bio je Ahmed Šafik, bivši Mubarakov premijer.

„Glasao sam za Ahmeda Šafika zato što se on već dugo bavi politikom. Ima iskustva, a iskustvo je važno da se vodi zemlja“, kaže on. Za Engi je to pravi košmar jer bi to, ističe, značilo: novi Mubarak na čelu države!

Autorke: Viktoria Kleber / Mirjana Kine-Veljković

Odgovorna urednica: Marina Martinović