"Bolesnik na Bosforu" je odavno ozdravio

Današnja Turska ni u kom slučaju nije „bolesnik na Bosforu“. Ova rečenica, iz vremena kada se Osmansko carstvo približavalo kraju, a koja je bila izraz omalovažavanja Turske, već odavno je zastarjela. Danas je ekonomski jaka Turska samo još u geografskom smislu na periferiji Europe. U geopolitičkom smislu ona je u međuvremenu u centru međunarodne pozornosti.

Europa, prije svih Njemačka, mora znati da njeni ekonomski i sigurnosnopolitički interesi itekako mogu biti sigurniji sa Turskom, nego bez nje. A i u arapskim zemljama se trenutno diskutira o tome da li Turska može poslužiti kao model za moguću koegzistenciju islama i demokratije bazirane na sekularnom uređenju.

Turski predsjednik Abdulah Gül je i kao gost njemačkog predsjednika Christiana Wulffa potvrdio da je strateški cilj njegove zemlje i dalje prijem u EU. On je istodobno zatražio od EU da zauzme jasnu poziciju umjesto što već odavno stalno koristi izlizani pojam „privilegirano partnerstvo“ kao svoju želju. Wulff je doduše govorio o pristupnim pregovorima sa otvorenim ishodom, ali za razliku od kancelarke Merkel on je potvrdio da je cilj pregovora prijem Turske u EU. Time je Wulff izašao u susret želji Turske.

Wulff jedan od rijetkih

Njemački predsjednik Christian Wulff pripada malom broju političara na europskom parketu koji smatraju da je islam sastavni dio Njemačke, a samim time i Europe. Na taj način je Wulff pokazao pravilan put ka realnom ophođenju Europe sa Turskom, ali i sa Turcima kao susjedima i kolegama unutar Njemačke. Turska koja bi se razočarana distancirala od Europe ni u kom slučaju ne može biti u interesu ekonomski bolesne i organizatorski preforsirane EU.

Gül je sebi, uoči dolaska u Berlin, čak mogao dozvoliti da izjavi da su njemačka pravila o pravima stranaca u suprotnosti sa ljudskim pravima. Pitanje, da li upravo Turska može sebi dozvoliti da se kada je riječ o ljudskim pravima toliko nagne kroz prozor, je za neku drugu diskusiju. Već i sama činjenica da je broj uhapšenih turskih novinara najveći na svijetu je dovoljna. Također ni činjenica da se svaki šesti general, koji je još u službi, nalazi u zatvoru zbog navodnih planova o izvođenju puča ne govori u prilog turskim nastojanjima da u skoro vrijeme postane članica EU.

Dijalog sa Turskom zahtijeva tankoćutnost koju imaju tek rijetki njemački političari. Wulff je jedan od njih! On kada govori o Turskoj i o Turcima u Njemačkoj govori bez floskula. No i Turska mora hitno preispitati svoje postupke. Neovisno od toga koliko je samouvjerena Turska ekonomski i sigurnosnopolitički jaka, bez Njemačke će njen prostor za djelovanje u Europi biti sve manji. I u konačnici Turska ne treba ponovo postati igračka u rukama velikih sila kao što je to nekoć bilo Osmansko carstvo koje se na koncu od svjetske istorije oprostilo kao „bolesnik na Bosforu“.

Autor: Bahaeddin Güngör
Odg. urednik: Azer Slanjankić