1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

BOSNA SA ŠEŠIROM U RUCI

Zekerijah Smajić24. septembar 2004

Visoki funkcioner Evropske komisije na dužnosti u Bosni i Hercegovini, Renzo Davidi, ciničnom je grimasom ove sedmice ukazao na jednu veliku istinu o kojoj vjerovatno niko od zvaničnika u zemlji do sada nije ni razmišljao. ”Nije logično da jedna zemlja želi u što kraćem roku u Evropsku uniju, a da još uvijek po svijetu hoda sa šeširom u ruci”, rekao je Davidi.

https://p.dw.com/p/AXmz

Prevedeno, dakle, to znači da je sa donacijama za Bosnu i Hercegovinu završena priča i da će dalji razvoj i sudbina zemlje, njene omladine, uposlenih i oko 60 odsto nezaposlenog stanovništva i penzionera zavisiti uskoro isključivo od vlastitog rada u nepostojećim fabrikama i od stranih investicija koje u velikom luku zaobilaze ovu zemlju. Evropski zvaničnik ovoga puta, kao uostalom i međunarodna zajednica, nije ulazio u moralnost takvog zaokreta pragmatičnog Zapada prema zemlji koju u posljednjih deset godina, ipak, nisu osiromašili nerad i bezobzirno rasipništvo, već gotovo četvorogodišnji rat kojeg taj isti Zapad nije imao petlju pravovremeno zaustaviti.

Ali, šta je tu je. Tokom 2003. godine strani investitori su u Rumuniji, Srbiji i Crnoj Gori investirali u biznis oko pet milijardi dolara, a u Bosni i Hercegovini samo milijardu. Zašto ovu zemlju strani kapital zaobilazi, nije teško zaključiti.

Postojeća organizacija države, neefikasnost centralne administracije, rigidnost dejtonskog ustavnog rješenja, veoma prisutan nacionalizam I unutrašnje političke podjele – samo su neki razlozi zbog kojih strani kapital bježi kao đavo od krsta. Od kako postoji trgovine i investiranja, poznato je da se investicioni kapital veoma nerado ulaže u politički trusna područja. A Bosna i Hercegovina to doista jeste.

Potvrda tome je i junska suzdržanost Sjevernoatlantskog vojnog saveza čiji su šefovi država i vlada na samitu u Istambulu glatko odložili prijem ove zemlje u Partnerstvo za mir. Formalno obrazloženje je bilo da vlasti, posebno one u Banja Luci, nisu uradile ništa na hapšenju optuženih za ratne zločine, prije svega Radovana Karadžića i Ratka Mladića, ali ne opraštajući ratne grijehe ni ostalima koje je Haški tribunal proglasio odgovornim. To su potvrdili i članovi parlamentarne komisije NATO-a za bezbjednosna pitanja koja je ove sedmice boravila u Sarajevu. Vođa delegacije iz Brisela, Vahit Erdem, ponovio je tim povodom da nije realno očekivati da će BiH postati članicom Partnerstva za mir prije hapšenja najtraženijih optuženika, čime je još jednom stavljena tačka na sve iluzije koje se svremena na vrijeme iz unutrašnjo-političkih razloga plasiraju javnosti.

Politička trusnost bosansko-hercegovačkog tla veoma se jasno očituje i na predizbornim plakatima političkih stranaka koje, jurišajući na pobjedu ili poboljšanje rejtinga tokom oktobarskih lokalnih izbora, ne nude ništa osim frazeologije. Strateška rješenja su ponovo zaboravljena u žurbi da se oči birača zamažu pokojim kilometrom asfaltnih puteva, ponekim mostićem ili novim semaforom.

To je najbolji dokaz da je BiH veoma daleko od političkog konsenzusa o najvažnijim pitanjima u zemlji i da je ovo još uvijek veliko političko bojno polje na kojem se ne nazire pravi pobjednik. Ukoliko se do 2. oktobra ni na tom planu ništa ne promijeni, ovo bi mogli biti izbori s najlošijim odzivom od uvođenja u život višestranačkog političkog sistema.

Specijalni koordinator Pakta stabilnosti tim je povodom izjavio u televizijskom tok-šouu ”Fakta” na BH televiziji u utorak, da BiH neće ući u Evropsku uniju sve dok sama ne riješi svoje glavne probleme, u čemu će joj međunarodna zajednica samo pripomagati. Ali i ta pomoć će, kako je rekao, od sada još više biti uslovljena vidljivijim rezultatima na terenu. ”Ova zemlja mora učiniti mnogo više da bude atraktivna za vanjski svijet”, izjavio je prvi čovjek Pakta stabilnosti.

Ali, kako to praktično izvesti? Na to pitanje odgovorio je u utorak u Sarajevu glavni slovenački pregovarač sa EU, dr Rado Genorio, čovjek koji je za 12 godina guranja Slovenije ka Briselu, više od 300 puta bio u glavnoj evropskoj prijestolnici. Po njemu tri su faktora za BiH sada odlučujuća: političko jedinstvo u zemlji, jake zajedničke institucije i stručnost. ”Bosni i Hercegovini nisu potrebni partijski vojnici, već su joj najhitnije potrebni eksperti koji će imati kontinuitet u svojim sektorima”, preporuka je dr Genoria, kojoj se nema šta ni dodati niti oduzeti.

On ipak optimistički procjenjuje da je Bosna i Hercegovina dosegla dno i da sada mora poći nabolje.