Britanski heroj na putu ka nominaciji za Nobelovu nagradu

Ideju češke poslanice Miroslave Nemcove o Wintonovom nominovanju za Nobelovu nagradu između ostalog su podržali učenici Open Gate high school u Pragu. Samo oni su uspjeli da skupe 13.000 potpisa onih koji podržavaju ideju da 103-godišnji Winton bude kandidat za jedno od najvećih svjetskih priznanja.

“Potpise ne skupljamo samo da bismo podržali nominaciju za  Nobelovu nagradu Sir Nicholasa Wintona, nego zato što želimo da po svijetu proširimo priču o njemu. Za nju mnogi ne znaju”, rekla je učenica Dominika Kourilova.

Znao sam šta to znači

Winton je kao mladi britanski broker posjetio Prag 1938. godine. Te godine bio je potpisan Minhenski sporazum, čija je jedna od odluka bila da Sudeti, dio bivše Čehoslovačke, gdje su veliki dio stanovništva činili Nijemci, bude predat Hitlerovoj Njemačkoj.

On je tada bio zgrožen uslovima u kojima su u Čehoslovačkoj živjele izbjeglice iz Njemačke i Austrije, među kojima su većina bili Jevreji i protivnici nacista.

Među izbjeglima je bilo i Čehoslovaka koji su iz Sudeta pobjegli ka unutrašnjosti zemlje, a Winton je posebno bio potresen kada  je shvatio da za djecu izbjeglica u tom trenutku niko ne mari.

“Kada sam stigao u Prag, znao sam šta me očekuje. A kada sam vidio šta se dešava sa mnogim Hitlerovim protivnicima, među kojima je bilo i Jevreja; da oni gube poslove, da se ljekarima ne dozvoljava da rade svoj posao i da jevrejska djeca više nemaju pravo da idu u školu, znao sam šta to znači”, rekao je Winton 2011. godine u intervjuu za  DW.

On je znao da će Hitler okupirati ostali dio Čehoslovačke, a bio je siguran da sudbina koja čeka  Jevreje u toj zemlji neće biti dobra.

Organizovanje transporta djece

Zbog toga je počeo da organizuje prebacivanje djece iz Čehoslovačke u Veliku Britaniju i za devet mjeseci je uspio da na sigurno smjesti 669 djece. Među onima koje je Winton spasio bila je i Milena Fleischmannova, koja je sa svojom sestrom Evom vozom iz Praga prebačena u London.

“Sjećam se da sam stajala na peronu. Tamo su bili moji baka, djed i majka. I dalje čuvam knjigu sa posvetom koju mi je dao djed. On je napisao: “Uvijek budi vjerna svojoj zemlji, roditeljima i nikad nemoj da zaboraviš baku i djeda, koji te mogo vole”, sjeća se Milena.

Dvije sestre bile su među onima koje su imale sreće, pošto su uspjele da se pridruže svom ocu, oštrom protivniku nacista, koji je iz Praga ranije otišao u Veliku Britaniju. Njima se 1940. godine  pridružila i Milenina i Evina majka. 

Nicholas Winton nikome nije pričao nešto o herojskom djelu koje je uoči Drugog svjetskog rata. O tome se ni danas ništa ne bi znalo da njegova supruga jednog dana sasvim slučajno u potkrovlju njihove  kuće nije našla kofer sa dokumentima djece koje je Winton spasio.

Poslije toga Winton se našao u središtu pažnje svjetskih medija, dobio je ogroman broj priznanja, a o njemu su napisane knjige i snimljeni dokumentarni filmovi.

Na potezu je Nobelov komitet. 

Autor: Rob Cameron / Una Sabljaković

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić