Centar za izbjeglice, zatvor za ljude!

Znala je očigledno austrijska ministrica unutrašnjih poslova Maria Fekter da će otvaranje trećeg prijemnog centra za azilante uznemiriti javnost, tako su i pripreme za njegovu izgradnju sve do decembra 2009. držane u tajnosti. A onda su stanovnici mjestašca Eberau, u pokrajini Burgenland na jugu zemlje, kako kažu, doživjeli šok. „Mi uvijek dobijemo smeće koje niko drugi neće“, kaže tako prodavačica Maria, njen saradnik Harald dodaje: „Možete biti sigurni da život u ovom mjestu, ukoliko se centar zaista otvori, neće biti ni sličan životu koji smo živjeli do sada - krašće se na sve strane.“ Strahovi konobarice Helene, koja je u Eberau prošle godine otvorila ugostiteljski objekat su opet finansijske prirode. „To nas jako opterećuje“, kaže Helena „uložili smo dosta novca u nadi da ćemo ovdje imati više turista, a kada pomislim na to da bi nakon otvaranja centra 60% stanovnika bili stranci, zaboli me stomak. Pa ko će tada još ovamo doći na odmor“, pita se Helena.

Opština Eberau jedna je od pet najsiromašnjih opština u cijeloj Austriji, a nekih 600 stanovnika zadnjih je godina, zajedno sa pokrajinskom vladom, ulozilo dosta novca u turizam kao, kako kažu, „jedini izlaz“ i u promociju ovog dijela zemlje kao „vinske oblasti“. Azilanti su u tom konceptu, dakako, nepoželjni, ali kako bi im izgradnju centra učinila što prihvatljivijom, savezna ministrica unutrašnjih poslova Maria Fekter (Narodna stranka) pokušala je najprije objasniti kako će i sama izgradnja centra podstaci privredu te stvoriti nova radna mjesta. Samo što je strah od 300 azilanata, koliko bi ih u centru trebalo biti smješteno očigledno jači, pa su stanovnici ovog mjesta organizovali već nekoliko protestnih skupova na kojima su se jasno usprotivili njegovoj izgradnji.

Strah od stranaca jača desnicu

U čemu je priliku za predizborne poruke vidjela najprije austrijska desnica, te se šef Slobodarske partije Hans Christian Strache po ko zna koji put se stavio u odbranu „austrijske kršćanske kulture“, kritikujući pri tome i socijaldemokrate koji od Austrije prave „raj za kriminalce“.

Izbori u pokrajinama Beč i Burgenland održavaju se u oktobru ove godine, i s obzirom na to da su azilanti svakako jedna od omiljenih tema desničara, ovakve izjave njihovih predstavnika mogle su se i očekivati. Ono što začudilo bila je reakcija socijaldemokrata, oni su, pa tako i sam kancelar Werner Faymann, objasnili kako su u Burgenlandu po ovom pitanju spremni provesti referendum. „Ako se većina u paralmentu Burgenlanda složi sa tim da referendum treba provesti, i ako se on provede, onda treba i da važi“, rekao je Faymann.

S obzirom na to koliko su zadnjih sedmica „strahom od kriminalaca“ manipuisali pojedini mediji i glasnogovornici desnicara – jasno je da bi izgradnja centra na referendumu bila odbijena, čime bi socijaldemokrati, tvrde analiticari, pridobili i ponekog birača desnice. Sljedeći prijedlog minstrice Fekter bio je, međutim, još radikalniji. „Moj prijedlog je da oni koji se prijave za azil prijemni centar ne smiju napuštati sve dok se ne razjasni da li će im zahtjev biti odobren ili ne. Ako nam je već jasno da se stanovništvo plaši azilanata, onda mi kao nadležni organi moramo ponuditi adekvatna rješenja“, rekla je Fekter.

Ministrica predlaže protuustavne mjere

Što je onda dovelo do oštrih reakcija boraca za ljudska prava i organizacija poput Dijakonije i Karitasa od kojih se čulo kako je „ manipulacija ljudskom mukom i ubiranje sitnih političkih poena na taj nacin nepodnošljivo i neukusno“ te da je neshvatljivo da se niko ne bavi problemima ljudi „koji su u bijegu od ratova i diktatora, a u kojima se, umjesto toga, vidi samo opasnost“. Stručnjak za ustavno pravo Heinz Mayer objasnio je mimo toga kako je prijedlog ministrice Fekter zapravo protuustavan. „Sasvim je jasno da bi se pri tome radilo o klasičnom zatvoru, a po austrijskom ustavu azilanti se smiju zatvarati samo onda kada njihovo zatvaranje mora garantovati njihov izbačaj iz zemlje, i to samo ako su u zemlji počinili neko teže krivično djelo. Zatvoriti sve koji traže azil, da bi se nakon izvjesnog vremena iz zemlje možda izbacilo samo nekoliko njih, krši ljudska prava i definitivno je protuustavno“, rekao je Mayer.

U protekloj godini u Austriji je zabilježeno oko 14.000 zahtjeva za azil, od toga su 3.000 zahtjeva predali državljani Rusije, oko 2.000 državljani Afganistana, a od građana sa područja bivše Jugoslavije zabilježeno je najviše zahjeva državljana Srbije - 668. Podsjetimo, Austrija broji gotovo osam i pol miliona stanovnika.

"Azilantsko smeće" i turistički planovi

Pitanjem izgradnje prijemnog centra u Eberau bavilo se u međuvremenu i vijeće ministara, i dok su se stanovnici mjestašca spremni staviti u odbranu njihove „idile koju su godinama gradili“, a sve to iz straha da im „azilantsko smeće“ ne pokvari turističke planove, vlada je rješavanje problema odlučila prolongirati - konačna odluka o mjestu izgradnje najavljena je tek za kraj mjeseca.

No već sada je na političkoj sceni evidentna nova manipulacija strahom i radikalniji pristup temama „azil“ i „stranci“ i to ne samo od strane desničara, već i od strane socijaldemokrata i narodne stranke. I samo su još Zeleni konstatovali kako bi u cijeloj diskusiji najvažniji trebali biti ljudi, koji zemlju rođenja ne napuštaju iz obijesti, „već zato što ih tamo neko proganja, maltretira, pokusava ubiti ili silovati“; rekao je tako predstavnik Zelenih Burgenanda, Josko Vlasich: „Očigledno je da ni Socijaldemokrati ni Narodna stranka nemaju odgovore na izazove današnjice, i žalosno je što sada i oni, u borbi za desničarske glasove, umjesto stvarnih rješenja nude samo populizam. Pojedini političari najbolje operiraju sa strahom i populizmom kada shvate da nisu u stanju ponuditi bolja rjesenja. Populistučki pristup je jednostavniji i svakako i jeftiniji, ali se ne smije zaboraviti da je u istoriji znao biti i mnogo opasniji.“

Autor: Emir Numanović

Odg. ur.: Z. Arbutina