COP tajna: tragovima ugljena

Godine 1995, na prvoj konferenciji stranaka (COP - Conference of the Parties) u Berlinu, oko 4 000 ljudi okupilo se na malom prostoru kako bi razgovaralo o Kyoto Protokolu, koji će biti dogovoren dvije godine kasnije.

U toku ove sedmice, 23 000 ljudi pristiglo je u gradić Bonn u Njemačkoj u jednom kompleksnom i velikom prostoru, kako bi prisustvovalo jednom događaju koji mnogo košta. UN Konferencija o klimi Bonn je koštala 117 miliona eura, odnosno 135.5 miliona američkih dolara. Bonn je izgradio dva šatora uz rijeku Rajnu, veličine osam fudbalskih terena. Da bi stigli sa jednog mjesta na drugo, učesnici se moraju prevoziti shuttle prijevozom.

„Kako je ovo zbunjujuće", rekao je jedan učesnik trčeći sa koferom. „A niko me ne može uputiti!" 

Gradska infrastruktura već je opterećena, iako većina učesnika još nije stigla. Javni prijevoz u Bonnu bio je u utorak preopterećen, a tramvaji su bili toliko puni, da su neki ljudi morali izlaziti napolje. Devet hiljada hotela u Bonnu rezervisani su već prije nekoliko mjeseci, zbog čega mnogi moraju spavati u susjednom Kelnu. No, zbog radova između dva grada su putovanja postala noćna mora.

Ovo nije prvi put da je bivši glavni grad Njemačke, sjedište Sekretarijata UN-a, organizuje COP. Godine 1999, delegati su sarađivali u Bonnu kako bi se dogovarali o detaljima Kyoto protokola. No, tada je na ovaj samit došlo 4 188 ljudi.

Činjenica da je na ovoj konferenciji toliko delegata, u godini kada neće biti donesene velike odluke, pokazuje koliko su ovakvi susreti postali važni. Brojka nije blizu 38 000 ljudi koji su došli u Pariz prije dvije godine, no ipak je blizu 27 000, koji su stigli u Kopenhagen da postignu odgovor 2009.

Previše?

Mnogi su zabrinuti oko toga kolike su konferencije o klimi zapravo postale megalomanske, tvrdeći da previše zagađuju zrak i da su preskupe, te da zahtijevaju previše sponzorstva velikih korporacija.

Prema izvještaju Ujedinjenih naroda, samit u Kopenhagenu 2009. je prouzrokovao emisiju 26 000 tona CO2. A to ne uključuje putovanja! Prema analizi Wired magazina, prijevoz delegata u Pariz emitovao je 300 000 tona CO2. Ako se može izbjeći emisija, ne bi li bilo bolje organizovati virtualnu konferenciju?

Domaćini su zato zabrinuti. U konferenciji za štampu, Njemačka je pojasnila da je ovo „najzelenija konferencija UN-a o klimi".

„Emisije su smanjene - od hrane koja se služi, do emisija koje proizvode putnici iz cijelog svijeta", kazao je glasnogovornik Nick Nuttal za DW.

Formirano je i savjetodavno tijelo koje bi trebalo da izračuvana koliko emisija samit proizvede, a rezultati će biti objavljeni naknadno. Troškovi će se nadoknaditi iz fondova za finansiranje klime iz Njemačke, što inače svake godine rade zemlje domaćini.

No, ne bi li bilo bolje svakako smanjiti emisije i ne trošiti sav taj novac uopšte?

„Treba nam pristup oči u oči"

Delegati na samitu kažu da, iako je logistika prevelika, vrijedi! „Ništa nije bolje od razgovora oči u oči", kaže Hannah McKinnon, iz nevladine organizacije „Oil Change International". Ovo je moja deseta konferencija o klimi i u ovom trenutku sa njima postoji nešto veoma slično. Dođete, i radi se o lijepom susretu, vidite veliki broj kolega i prijatelja koje viđate jednom godišnje!"

Ona nije morala putovati daleko. Živi 400 kilometara uzvodno uz Rajnu - u Freiburgu, udaljenom tek dva sata vozom od Bonna. Njeno putovanje do Bonna i nazad proizvest će tek 0,04 tona CO2.

No, za Seydun Kane iz Senegala, putovanje je bilo mnogo duže i stresnije. Letio je iz Dakara u Pariz, potom u Düsseldorf, a to putovanje emituje dvije tone CO2.

„Imali smo nekih problema kada smo stigli u Düsseldorf – nije bilo prijevoda, sve je bilo samo na njemačkom, a njemački ne govorimo", kazao je dodavši da je bilo problema tokom putovanja vozom iz Düsseldorfa za Bonn. „Izgubili smo mnogo vremena!"

On smatra da „grad šator" sa dvije lokacije – zonom „Bula" i zonom „Bonn" između kojih se putuje shuttle prijevozom, nije praktičan.

„Sve je super dok ste u paviljonu, ali problem je transport između „Bonn" i „Bula" zone. Morate napustiti drugu stranu da biste stigli ovdje i zato ponekad propuštate važne događaje.

Organizatori su kazali da veliki prostor zahtijeva dvije odvojene zone za pregovore i za nevladine organizacije i poduzetnike. McKinnon smatra da to stvara simboličke poteškoće, u poređenju sa ranijim Konferencijama o klimi koje su bile manje i gdje su dvije strane bile bliže i imale više interakcije.

„Šta odvojenost dvije zone znači za različite učesnike? Hoće li pregovarači doći ovamo? To su pitanja nesvojstvena Bonnu."

Čist COP

McKinnon je iskusan učesnik COP-a. Za dvadesetogodišnjeg Kirana Oomana, studenta na Univerzitetu Seattle, ovo je prvi samit o klimi. Njegovo putovanje će emitovati 3.3 tone CO2. On je jedan od tužilaca u tužbi protiv Trumpa i vlade SAD zbog nedjelovanja u vezi sa klimatskim promjenama. Ne vidi problem sa činjenicom da su samiti toliko porasli.

„Mislim da je to sjajno, što više ljudi o ovome govori, više ljudi će zapravo nešto napraviti", rekao je. „Bio sam veoma impresioniran, jer sam sreo sve ove nevjerovatne ljude iz cijelog svijeta."

Savitree Srisuk, specijalistica za obrazovanje o klimi iz Tajlanda, smatra da njemački domaćini čine sve napore da ublaže loš utjecaj konferencije na okoliš. Putovanje od Bangkoka do Bonna i nazad emituje četiri tone CO2".

„Osjećam da su njemački organizatori zaista zabrinuti zbog okoliša i kako ljudi na ovome događaju mogu predstaviti svoje akcije kada je u pitanju zaštita klime".

„Zabrinuti su zbog smeća i kako se unutar paviljona koriste proizvodi. Sve što svakodnevno koristimo, poput vode i hrane, moraju da budu eko proizvodi".

Hans Naome je sa svojom grupom Nuclear for Climate imao mnogo kraće putovanje. Došao je iz susjedne Belgije, a putovanje je koštalo 0,17 tona. Morao je da uzme slobodne dane na poslu, doći na samit i zalagati se da se nuklearna energija koristi u procesu dostizanja cilja „0 posto emisije". Kaže da vrijedi, iako ideje poput njegovih izazivaju skepticizam.

„Da nisam došao na COP, ne bih razgovarao sa ljudima sa kojima razgovaram – a o nukelarnoj energiji mnogi znaju veoma malo", kazao je. „Većina ljudi je voljna saslušati, i na kraju se desi da kažemo u redu, složimo se ili odbacimo ideju. No, većina ljudi je raspoložena prijateljski. Došli su ovdje da razgovaraju i uče, te da prošire svoje horizonte."