COVID: Stanje u europskim zatvorima

Vangelis Stathopoulos jedan je od više od pola milijuna ljudi koji borave u zatvorima u Europi usred pandemije virusom korona. "Kada sam dobio koronu u decembru prošle godine, otprilike polovica zatvorenika ovdje je bila bolesna u isto vrijeme”, kaže Stathopoulos, koji boravi u grčkom zatvoru Larissa.

Zatvori su plodno tlo za razmnožavanje virusa: pretrpani i često s lošim higijenskim uvjetima. Ipak, do sada je malo podataka objavljeno u javnosti o širenju koronavirusa u zatvorskim ustanovama.

Skupa sa 12 redakcija, u okviru European Data Journalism Network, DW je prikupio podatke iz 29 zemalja koji pokazuju koliko je slučajeva zaraze i smrtnih slučajeva prijavljeno u zatvorima, kako je napredovao proces vakcinacije i koje su mjere poduzete za suzbijanje širenja virusa.

Filipa Alves da Costa, savjetnica za javno zdravstvo u Programu „Zdravlje u zatvorima" Svjetske zdravstvene organizacije, kaže da je rizik u zatvorima sličan onom s kojim se suočavaju ljudi koji žive u zajedničkim stambenim objektima kao što su domovi za njegu starijih osoba i osoba sa posebnim potrebama, te sigurnim kućama. Mnogi zatvorenici imaju više faktora zbog kojih su izloženi povećanom riziku od teške bolesti COVID-19, uključujući zarazu HIV-om, pušenje ili uzimanja drugih droga. 

Izbijanje zaraze u zatvorima pogađa sve

A izbijanje epidemije u zatvorima pogađa ne samo ljude koji su zatvoreni ili rade tamo, već i sa njima povezane zajednice. U Sjedinjenim Državama, gdje je koronavirus brzo prošao kroz zatvore 2020., poređenje na nacionalnoj razini je pokazalo povezanost masovnog boravka u zatvorima sa više od pola milijuna dodatnih slučajeva COVID-19 unutar i izvan zatvora. "Dakle, ako ne štitite zatvore, ne štitite ni zajednicu", kaže da Costa.

Studija, koju su uradili istraživači u Barceloni, pokazuje da je većina zemalja na početku pandemije brzo i strogo zatvorila zatvore.

Posjete su odmah zabranjene ili ozbiljno ograničene u gotovo svim zemljama. U mnogim zatvorima su također obustavljene sportske i rekreacijske aktivnosti, kao i rad, a programi zatvorskih dopusta stavljeni su na čekanje. “Čak su i naša pisma bila u karanteni”, prisjeća se Csaba Vass, koji je u zatvoru u Mađarskoj.

Stope zaraze u zatvorima prate stanje u općoj populaciji

Podaci prikupljeni za ovo istraživanje sada pokazuju da su mjere pomogle da se izbjegne ono najgore: zatvori općenito nisu postali žarišta zaraze koronom, koja su izmakla kontroli. 

Tamo gdje su stope zaraze bile visoke u općoj populaciji, također je postojala tendencija ka visokim stopama u zatvorima. No, u mnogim zemljama, broj prijavljenih slučajeva u zatvorima ostao je ispod razine opće populacije - čak i u Mađarskoj i Francuskoj, zemljama s notorno pretrpanim zatvorima.

Broj zaraza i smrtnih slučajeva moguće nedovoljno prijavljen

Čak i u zemljama s nižim stopama zaraze, pojedinačni zatvori još uvijek mogu biti mjesta ozbiljnih izbijanja epidemije. "Svakako postoji problem nedovoljnog prijavljivanja”, kaže Adriano Martufi, sa nizozemskog Sveučilišta Leiden, koji istražuje uvjete u zatvorima u Europi.

Zatvor Larissa u Grčkoj je, na primjer, do jula 2021. službeno prijavio samo 200 slučajeva. Vangelis Stathopoulos, koji boravi u tom zatvoru te je i sam bio inficiran, kaže da je izbrojao mnogo više: "Samo između decembra 2020. i sada, vjerujem da smo imali više od 500 slučajeva."

Nedovoljno prijavljivanje možda nije nužno namjerno – ono bi moglo biti i rezultat organizacijskih izazova. "Zdravstvene službe u zatvorima nemaju dovoljno osoblja, nedovoljno su opremljene”, kaže Martufi. "Nisam čak ni siguran imaju li tehničku sposobnost za prikupljanje i obradu takvih podataka", dodaje on. 

Mali broj - previsoka cijena

Čak i ako se brojke zaraženih uzmu kao tačne, ograničenja uvedena radi suzbijanja širenja koronavirusa često imaju svoje nuspojave.

Pravila UN-a o standardnom minimalnom tretmanu zatvorenika navode da se samica smije koristiti samo kao posljednje sredstvo, na što je moguće kraće vrijeme, a nikako duže od 15 dana. No, tijekom pandemije izolacija zatvorenika postala je standardna mjera u mnogim zemljama.

U nekim objektima u Njemačkoj pritvorenici su bili izolirani 14 dana nakon svakog sudskog ročišta. Jedan zatvor na Malti držao je novopridošlice u ćeliji sa samo podnim madracem i otvorenim podnim WC-om 24 sata dnevno dvije sedmice, u uvjetima koje je Europski odbor za prevenciju mučenja osudio već 2013. godine.

Čak su i ljudi koji nisu bili u karanteni često bili ograničeni na svoje ćelije tokom većeg dijela dana i ostavljeni su s vrlo malo mogućnosti za provođenje vremena.

Zabrane posjeta bile su posebno teške za mnoge zatvorenike. „U Mađarskoj smo imali dva i pol sata fizičkog kontakta dvaput mjesečno prije pandemije – nedostatak toga uzrokovao je vrlo ozbiljne psihičke probleme", kaže Vass. Zatvorenici naime imaju pravo na obiteljski život prema odredbama Europskog suda za ljudska prava.

Strukturalni problemi pogoršali situaciju

Kao i u mnogim drugim područjima društva, situaciju su pogoršali strukturalni problemi koji su postojali i davno prije pandemije.

Jedna od tri europske zemlje upravlja svojim zatvorima iznad službenih kapaciteta.

Nedostatak prostora onemogućuje provedbu mjera držanja distance, a alternativne mjere otežava nedostatak osoblja, kaže Heard: "Ako nema osoblja koje bi omogućilo kretanje ljudi po zatvoru, nema druge opcije nego držati ih zatvorene u njihovim ćelijama veći dio dana i noći", kaže on.

U mnogim zatvorima situacija je mnogo gora nego što sugerira prosjek zemlje. “Ja sam u ćeliji koja je namijenjena za pet osoba — sada nas je osam. Nemoguće je održati distancu”, rekao je jedan štrajkač glađu hrvatskim medijima na početku pandemije u martu 2020. “Praktično se osjećamo kao osuđenici na smrt, čekajući da koronavirus uđe u zatvor“, rekao je on.

Tokom prvog vala pandemije su mnoge zemlje širom Europe oslobađale ljude u neviđenom broju kako bi ublažile pritisak na zatvore. Heard kaže da je od vitalnog značaja da zemlje sada održe taj trend.

Ponovo se povećava broj zatvorenika

No, čini se da mnoge zemlje poništavaju napredak postignut od proljeća 2020. Nakon početnog smanjenja, broj zatvorenika sada ponovno raste u otprilike polovici europskih zemalja koje su bile obuhvaćene istraživanjem — u nekim slučajevima čak i premašuje svoje izvorne razine.

S ovakvim strukturalnim problemima koji pogoršavaju ionako kompliciranu situaciju, "povratak u normalu" u zatvorima ovisi o istom faktoru kao i za ostatak društva: vakcinisanju.

Vakcinisanje kasni u zatvorima

"Kada je najavljeno da će biti vakcina, ljudi su postali mnogo smireniji", kaže Vass. "Koliko ja znam, skoro svi zatvorenici ovdje su primili vakcinu.”

No nisu ipak svi još dobili vakcinu. Čak i uz visok rizik za zatvorenike, osoblje i opću populaciju, većina europskih zemalja nije uključila zatvorenike kao prioritetnu skupinu u svoje planove vakcinisanja. Mnogi ih uopće nisu ni spomenuli.

"Postoje konzistentne indikacije nezavisnih nadnacionalnih organizacija da bi zatvorenici trebali biti prioritetni", kaže Martufi. "To je dobar primjer apsolutne diskrepance između indikacija s jedne strane i realnosti na terenu.”

To je dovelo do toga da je početak vakcinacije u zatvorima značajno kasnio, pri čemu neke zemlje nisu distribuirale niti jednu vakcinu u zatvore prije juna 2021., dok su druge izvijestile da je vakcinisanje počelo već krajem marta.

Lekcije za budućnost

Sa sljedećim valom koji stiže u većinu europskih zemalja, pandemija nije završena ni za koga, a sigurno nije ni za ljude u zatvorima.

Stručnjaci kažu da zemlje moraju drastično smanjiti broj zatvorenika kako bi se bolje pripremile za ovakve situacije u budućnosti. "COVID je trebao biti poziv na buđenje za ulaganje u bolje zatvorske uvjete i smanjenje korištenja zatvora", kaže Catherine Heard.

Da bi se taj poziv na buđenje čuo, ključni su interes javnosti i politička volja. “Vrijeme je da preispitamo našu percepciju o zatvorenicima kao građanima drugog reda”, kaže Martufi. "Ne možemo dopustiti da bilo ko bude ostavljen. Onda će biti gore za sve", zaključuje Martufi.

Autor: Kira Schacht

Tekst su uredili Milan Gagnon, Gianna-Carina Grün i Peter Hille.

Projekt je plod suradnje u okviru European Data Journalism Network

Voditelj projekta: Deutsche Welle

Suradnici: Alternatives Economiques, Civio, El Confidencial, EUrologus, Il Sole24Ore, iMEdD, MIIR, OBC Transeuropa, Openpolis, Pod črto, VoxEurop

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu