120411 BUGA Koblenz

Nakon Drugog svjetskog rata, izložbe vrtlarstva u Njemačkoj su također služile kao poticaj da se gradovi, koji su za vrijeme rata bili porušeni, ozelene i urede. Za ovogodišnju izložbu njemačka savezna zemlja Porajnje-Falačka, grad Koblenz i drugi sponzori su investirali cijelih 102 miliona eura. Koblenz će tako, prema mišljenju mnogih, iznova procvjetati jer će izložba vrtlarstva, pored svojih ozelenjenih prostora, u narednih šest mjeseci posjetiocima ponuditi i brojne turističke atrakcije.

Cvijeća dokle vam pogled dopire. Njemački car Wilhelm Prvi bi svojedobno zaneseno gledao u vrt ispred dvorca u kojem bi odsjedao. Neuredni prostor, na kojem su donedavno bili parkirani autobusi i automobili, u međuvremenu je preuređen u reprezentativni park sa bujnim zelenilom i cvijećem. „Poznavala sam Koblenz i ranije. Bio je oronuo. Sa puknutim betonskim pločama na obali…ali sada su i najveći skeptici mišljenja da će Koblenz od toga profitirati“, kaže Christiane Gandner, koja je kao glasnogovornica u organizacionom timu četiri godine sudjelovala u pripremi izložbe, čiji moto glasi „Koblenz se mijenja“. Izložbu će, kako se očekuje, od 15. aprila do 16. oktobra posjetiti oko dva miliona ljudi.

Njemački ćošak

Izložbeni prostor je najprije magično privlačio zeke, koji su tu grickali biljke, a potom i vrane koje su se bile "nameračile" na tek procvjetale tulipane. No, organizatori izložbe su reagirali tako što su formirali ptičji stražarski personal: „Ovo je jedan pustinjski soko, Harris Hawk, koji dolazi iz pustinja srednje i sjeverne Amerike. Već njegovo prisustvo je tu dovoljno da vrane znaju: Ovdje nemamo šta da tražimo“, kaže s ponosom Walter Zeil, koji sa svojim pticama patrolira tim prostorom.

Posjetioci će u Koblenzu imati priliku da vide mnogo toga. Put od dvorca vodi do zelenilom bogate promenade na rijeci Rajni, prolazi pored bazilike, muzeja, skulptura i drugih pozornica duž – kako Nijemci kažu – Njemačkog ćoška. Tu se naime rijeka Mozel ulijeva u Rajnu.

A preko Rajne se proteže žičara. Njena posebno omiljena gondola je ona sa brojem 17. Jedan od posjetilaca kaže:

„To je jedina gondola, koja ima stakleno dno, tako da se odozgo mogu vidjeti teretni brodovi, koji plove Rajnom, i ono što oni prevoze.“

A ko ne želi u gondoli da gleda prema dolje, već kroz prozor, onda mu se otvaraju vidici prema planini Eifel i njenim vulkanskim brdima....

Cvjetanje je doživljaj

Karin Beck i njen muž Peter, penzioneri iz Koblenza i ljubitelji kaktusa, brinu se o vrtovima sa tropskim rastinjem. Njima je dodjeljena funkcija kumstva nad takvim vrtovima. Karin je fascinirana cvjetanjem. O tome kaže: „Cvjetanje je doživljaj. Nešto što je posebno lijepo. Imali smo kaktuse prekrivene snijegom, a oni su ipak procvjetali. Nevjerovatno.“

Baštovan i florista Friedemann Haug gleda u biljke i u nebo: „Bilo bi bolje da smo imali malo više kiše u martu, no i to što je palo je bilo dovoljno ta trava zazeleni i da biljke niknu.“

Posjetioci koji ne žele samo da vide cvjetno blago, mogu na brdu obići i impozantnu tvrđavu Ehrenbreitstein, koja je restaurirana. Tu se nalaze tragovi Kelta, Germana i Rimljana koji su se tu naselili prije 5.000 godina. A onaj ko je na kraju umoran, taj može uživati u zalasku sunca i možda čak i prenoćiti na brdu. Pretpostavka je da u konačištu tvrđave nađe jedan slobodan krevet.

Autori: Karin Jäger / Senad Tanović

Odg. urednica: Marina Martinović