1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Da li EU i UN ponovo dijele Kosovo?

Mehmed Smajić14. novembar 2008

Nezavisnost Kosova više nije problem. Problem je podjela Kosova. Nije sporan ni Eulex. Sporno je njegovo razmještanje. Njemačka štampa se bavi i ulogom žena u jugoslovenskom ratu 1941-1945.

https://p.dw.com/p/FuhX
Kosovo je 17.02. 2008. godine proglasilo nezavisnost. Međunarodna nezavisnost je još uvijek sporna. Od 192 članice UN-a, nezavisnost su priznale samo 52 zemlje.
Kosovo je 17.02. 2008. godine proglasilo nezavisnost. Međunarodna nezavisnost je još uvijek sporna. Od 192 članice UN-a, nezavisnost su priznale samo 52 zemlje.Foto: AP

Komentator lista „Berliner Zeitung“ smatra da su se kosovski albanci, kada su u februaru proglasili nezavisnost, faktički odvojili od sjevernog dijela Kosova koje je uglavnom naseljeno Srbima. „UN i EU je sada žele odnose i formalno razjasniti: Evropljani bi trebali nadgledati albanski dio, a srbijanski sjever Ujedinjene Nacije,“ piše „Berliner Zeitung“. Kosovski predsjednik i vlada su oštro reagovali. Ako ne bude radnih mjesta, ako korupcija i organizovani kriminal bude spriječavao svaku vrstu daljeg privrednog razvoja, razlozi su u tome što nova država nema puni suverenitet nad svojom teritorijom. Niko više neće govoriti o tome da je nesposobna uprava zemlje samo tokom ove godine ostvarila viša od 250 miliona eura, zato jer nije bila u stanju da novac podjeli onima kojima je bio hitno potreban“, napominje komentator lisa „Berliner Zeitung“.

"Mlada partizanka bombe bacala"

Iz štampe je nedavno izašla knjiga Barbare N. Wisienger pod nazivom „Partizanke u jugoslovenskom ustanku“. U prvom planu su ratna iskustva žena i predstavljanje „ženskog ustanka“ u ratnoj propagandi.

List „Frankfurter Allgemeine Zeitung“ danas je objavio tekst u kojem govori o ovoj knjizi. Tekst nosi naslov „Prvo borba, pa onda kuhanje“ i u prvi plan, stavlja partizanke i to kroz prizmu Barbare Wisienger. List navodi da Wisiengerova u Beogradu nije imala mogućnost prelistavanja releventne arhive, nego se uglavnom oslanja na intervjue sa veterankama, članke iz novina, biblioteke i tome slično. Zbog toga Wisiengerova nije pronašla odgovor na pitanje, koliko je partizanki bilo u ratu. „ U leksikonu oslobodilačkog rata i revolucije u Jugoslaviji“ se navodi broj od 100.000, što je naravno tzv. „politički cilj“. Autorka navodi da su žene, posebno u Hrvatskoj i Crnoj Gori, bile uključene i u direktne borbene aktivnosti. I sam Tito se 1942. godine izjasnio za učešće žena u ratnim djejstvima : „Bila bi prava sramota ne dozvoliti našim ženama da se sa puškom u ruci bore za oslobođenje od okupatora“, prenosi Titove riječi Barbara Wisienger. Ona u knjizi navodi da je podjela na spolove u stavrnosti izgledala savim drugačije: mrtvi su bili ženska stvar, baš kao i kuhanje i šivenje. Žene su dakle imale dupli teret. U knjizi se napominje da ne treba zaboraviti i moral žena koji su ispoljavale spremnošću davalja živote sa svoje saborce-muškarce. Barbara Wisienger postavlja i pitanje na koje ne daje odgovor: pa koji muškarac u patrijarhalnom uređenom društvu na Balkanu može podnijeti tu sramotu da jedna žena od njega više pokaže hrabrosti, prezira prema smrti i izdržiljivosti“, piše danas u listu „Frankfurter Allgemeine Zeitung“.