1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Da li je "brabonjak" kažnjiv?

Christoph Hasselbach
6. juni 2018

Hitler i nacisti su samo „brabonjak u više od hiljadu godina uspješne njemačke istorije“, rekao je Aleksander Gauland na kongresu podmlatka AfD. Da li su te riječi relevantne za krivični postupak?

https://p.dw.com/p/2z0Pj
Deutschland Alexander Gauland, Fraktionsvorsitzender der AfD in Berlin
Foto: picture-alliance/dpa/K. Nietfeld

Paragraf 139 Krivičnog zakonika predviđa kaznu za huškanje naroda. Taj pojam obuhvata više delikata. Između ostalog: podsticanje rasne mržnje, ali i poricanje holokausta – i ono je kažnjivo. Ustav Njemačke doduše štiti slobodu mišljenja, ali ona se u tom slučaju ne poštuje, kako je to Ustavni sud presudio još 1994. godine. Onaj ko poriče holokaust ne ispoljava nikakvo mišljenje, već tvrdi da je netačno nešto što je dokazano.

Gauland je na kritike odgovorio da je pogrešno shvaćen. Podsjetio da je u istom govoru rekao i: „Da, mi prihvatamo odgovornost za 12 godina" (nacionalsocijalizma) sa milionima ubijenih Jevreja i žrtava rata. Dodao je da ni u kom slučaju nije htio da bagatelizuje nacionalsocijalizam. Ulrih Šelenberg, predsjednik Advokatskog udruženja, smatra da je Gaulandov iskaz „na granici kažnjivosti". Ali ne vjeruje da je dovoljan za presudu zbog huškanja naroda. Šelenberg je za list Rajniše post rekao da je za tako nešto Gaulandov iskaz previše paušalan, te da Gauland isto tako nije rekao ništa konkretno o žrtvama ili nepravdama u vrijeme nacizma.

Siva zona

Slučaj 89-godišnje desničarske ekstremistkinje Ursule Haverbek primjer je za prelaženje granice dozvoljenog. Ona je više puta osuđivana i trenutno je uhapšena, jer je na primjer tvrdila da koncentracioni logor u Aušvicu nije služio za uništavanje ljudi, već da je bio samo radni logor.

Aušvic
AušvicFoto: picture-alliance/dpa/akg-images

Advokatkinja iz Jene Kristin Pjetžik u intervjuu za DW govori o „sivoj zoni" u kojoj se po njenom mišljenju kreće Gauland, ali podsjeća da odatle „samo mali korak" vodi u zonu koja je krivičnopravno relevantna. Ona ne vjeruje „da za ovo Gauland mora biti krivično gonjen, ali da njegova izjava mora biti politički i društveno osuđena, jer ona je već izašla iz okvira onoga što razborit i istorijski obrazovan čovjek može da kaže". On je, prema njenim riječima, „osporio singularitet nacionalsocijalističkog varvarstva, ali to po njemačkom Krivičnom zakoniku nije kažnjivo."

Ovo nije prvi put da političari AfD krše tabue, ali najčešće izgleda da dobro znaju gdje su granice na koje se mora paziti. Kada je šef AfD u Tiringiji Bjern Heke 2017. zatražio „preokretanje kulture sjećanja za 180 stepeni", požalivši se da su Nijemci „jedini narod na svijetu koji je u srce svoje prestonice ugradio spomenik sramote", oko toga se digla velika prašina, ali nije bilo krivičnopravnih posljedica.

U svijetu postoje velike razlike u ophođenju sa huškanjem naroda i posebno negiranjem holokausta. U zemljama njemačkog govornog područja su to kažnjive stvari, baš kao i u Francuskoj, ali ne i u Holandiji, Španiji ili SAD. Doduše, postoje i drugi zakoni koji na takve slučajeve mogu da se primjene, recimo, u SAD je to obaveza nadoknade štete u civilnom pravu. U zakonima mnogih država, poricanje holokausta je zabranjeno kao rasizam i klevetanje.

Spomenik holokaustu u Berlinu
Spomenik holokaustu u BerlinuFoto: picture-alliance/Schoening

No, i među njemačkim pravnicima o tome postoje različita mišljenja. Bivši sudija Ustavnog suda Volfgang Hofman-Rim prije deset godina je rekao: „Da sam ja zakonodavac, za poricanje holokausta ne bih izricao kazne" – jer smatra da problem na taj način ne može da se savlada. Po njegovim riječima je politički pametnije da se ostave ventili nego da se stvaraju mučenici. Sa tim se slaže i bivši potpredsjednik Saveznog Ustavnog suda Vinfrid Hasemer. On kaže da nije „ljubitelj zakonika koji predviđaju kazne za pogrešno mišljenje."

Kristin Pjetžik takođe ne smatra da se društveni problemi mogu rješavati krivičnim pravom, ali konstatuje: „Ako neko negira patnje više od šest miliona Jevreja u koncentracionim logorima, onda to mora biti kažnjeno. Tu zakonodavac mora reći: ovo je granica."