Danska nakon napada: Integracija ili izolacija?

Omar Abdel Hamid el-Husein nije usamljen slučaj. Ovaj 22-godišnji atentator koji je nedavno izveo napad u Kopehnagenu bio je nasilnik, ranije kažnjavani član bande - a kao i mnogi drugi radikalizovan je tokom boravka u zatvoru.

Na danskoj televiziji jedan bivši zatvorenik, također musliman, čije lice je zamagljeno a glas promijenjen, opisuje kako su neki drugi zatvorenici pokušali da ga pridobiju za radikalne ideje: " Pokušali su da u meni probude mržnju prema drugim ljudima, prema Jevrejima, Dancima - prema svima koji nisu muslimani. Govorili su kako je dozvoljeno ubiti Jevreja. Naravno da se to ne smije, ali su to govorili. Počeo sam da razmišljam o tome. Oni pokušavaju da se sprijatelje s tobom i da ti onda isperu mozak."

Jim Latrache je i sam do oktobra prošle godine bio u zatvoru zbog krijumčarenja droge. I on smatra da zatvorenici predstavljaju metu koja je posebno osjetljiva na islamističku ideologiju: "Riječ je o osjećaju zajedništva. A jedan od načina da se to postigne je da se postane još religiozniji."

Sindikat odavno upozorava

Sindikat zatvorskih službenika ovih dana upozorava na stvaranje radikalnih grupa unutar zatvora, te da ekstremisti svoju ideologiju prenose na članove bandi i nasilnike poput Omara el-Huseina. Opozicija u Danskoj sve glasnije traži da se protiv toga poduzmu određene mjere.

"Izolacija pojedinih radikalnih islamista bio bi dobar potez", vjeruje Karsten Lauritzen iz liberalne stranke. Isto mišljenje dijeli i Karina Lorentzen iz Socijalističke narodne partije: "One koji riječima navode na ispaljivanje metaka treba izdvojiti iz takve sredine i smjestiti negdje drugo."

Vlada u Kopenhagenu pod pritiskom

To dovodi pod pritisak vladajuće socijaldemokrate. Vlada je ionako na meti kritika jer je danska obavještajna služba mjesecima znala za radikalizaciju kasnijeg atentatora El Huseina u zatvoru, ali nije ništa poduzela protiv toga.

Sada i vlada u Kopenhagenu, tačnije ministrica pravosuđa Mette Frederiksen najavljuje oštrije mjere: "Zatvor ne smije biti mjesto gdje se čovjeka navodi na nova kriminalna djela ili gdje dolazi do radikalizacije. Izolacija bi stoga mogla biti odgovarajuća mjera."

To je put kojim se, politički gledano, može krenuti. Ali, da li on obećava uspjeh. Anonimni zatvorenik s početka priče sumnja u to: "A šta ako se neko nepravedno izoluje? Onda će to u njemu samo probuditi mržnju. I onda će upravo on biti jedan od onih koji drugima ispiraju mozak."

Postoji li alternativa?

Khaterah Parwani se u Kopenhagenu stara o radikalizovanim muslimanima. Ona je svjesna toga da raste broj radikalnih islamista i misli da se nečim mora suprotstaviti njihovoj ideologiji.

"Naravno da mora postojati bojazan da će se napadi ponoviti. Nema sumnje da moramo učinii sve da to spriječimo. Ali moramo potražiti i alternative. Moramo dobro zagledati sami u sebe, odnosno u te mladiće. Šta im možemo pružiti, što im ne može pružiti radikalno okruženje?"

Ti mladići teško mogu naći za sebe neku alternativu. Ali ako se odaju kriminalu i završe u zatvoru, onda je to često i nemoguće. Nije mali broj onih koji su u pokušaju da pobjegnu iz kriminalnih bandi, završili u rukama radikala, tvrdi Puk Sabber koji se u "Cafeu Exit" u Kopenhagenu stara o bivšim zatvorenicima.

"To su često usamljeni i zatvoreni mladići, bez perspektive, ovisnici o drogama i beskućnici. Tu postoji more socijalnih problema. Oni sigurnost i zajednicu za sebe pronalaze u okruženju o čijim motivima možda i ne razmišljaju. Ali ko je taj ko će im pružiti osjećaj zajedništva? Pa nećete valjda prihvatiti u svoje društvo jednog ranije osuđivanog nasilnika koji se zove Muhamed Ali? Ili?"