DEMILITARIZACIJA BOSNE I HERCEGOVINE?

Nakon što je u nedavnoj uticajnoj tv emisiji ”Fakta” državne Televizije, ugledni banjalučki filozof Miodrag Živanović predložio da se Bosna i Hercegovina ‘razvojniči’ na cijelom svom teritoriju i da se od nje stvori ekonomski prosperitetna država pod sigurnosnim nadzorom NATA, za demilitarizaciju se ovih dana založio i predsjednik Republike Srpske i vršilac dužnosti predsjednika Srpske demokratske stranke, Dragan Čavić. On međutim, nije pristalica takve ideje iz humanističko-ekonomskih, već političko-revanšističkih razloga, jer je, kako i sam priznaje, zabrinut inicijativom Evropske unije i zapadnih saveznika da se do kraja ove godine ukinu oba entitetska ministarstva odbrane i da se upravljanje vojnim kapacitetima centralizira na nivou državnog Ministarstva odbrane. ”Ako se već ide ka tome da se ukine Vojska RS, onda se zalažemo za potpuno ukidanje armije u Bosni i Hercegovini”, ponovio je ovih dana nekoliko puta Čavić, ne elaborirajući detaljnije svoj prijedlog.

Bošnjački orjenirane političke partije i najviši čelnici većeg entiteta - Federacije BiH, odmah su uzvratili udarac, optužujući Čavića da prijedlogom o demilitarizaciji pokušava BiH ponovo izložiti riziku lake vojne pokore od strane Srbije i Hrvatske, čija je iskrenost prema Bosni i Hercegovini i dan-danas, de-fakto, prilično upitna. Član tročlanog bh. Predsjedništva Sulejman Tihić izjavio je tim povodom da se Bosni i Hercegovini ”više nikada neće dogoditi da ostane bez vlastite vojske i da sa skrštenim rukama dočekuje tuđe vojnike”. On takođe smatra da je ovoj zemlji mjesto u natovom programu partnerstva za mir i kasnijem punopravnom članstvu, te da takve integracije nisu moguće bez vlastite armije. Mediji i najšira javnost su, iz neznanja, takvu tvrdnju nekritički i prihvatili, pa je, kao i u većini drugih vlastitih dilema, Bosna i Hercegovina i po tom pitanju za sada u pat-poziciji.

Sama činjenica da je ideju o demilitarizaciji ovoga puta aktuelizirao trenutni lider srpske partije kojoj se pripisuju glavne zasluge za početak rata u BiH i kasnije ratne zločine, izaziva logičnu odbojnost među Bošnjacima, jer je nakon svega što se u posljednjoj deceniji desilo, teško povjerovati u mogućnost da se vuk prekonoći preobrati u jagnje. Tazo se već sada, s velikom sigurnošću, može ustvrditi da je jedna dobra ideja već na startu osuđena na propast samo zbog toga što je došla sa pogrešne strane. A možda u takvom grmu i leži zec: moguće je, dakle, da Dragan Čavić upravo i zagovara ovu plemenitu inicijativu upravo zbog toga kako se takvo nešto u BiH nikada ne bi ni dogodilo.

Bošnjačko-hrvatski predstavnici vlasti takođe ne igraju poštenu utakmicu pred svojim biračima. Sulejman Tihić je, kao u pravilu loše obaviješten političar, ovih dana dokazivao da je i NATO među onima koji su protiv ukidanja vojske, navodno zbog toga što nije moguće ni biti punopravni član ove voje alijanse ukoliko se ne raspolaže vlastitom armijom. Očigledno mu nije poznato da takvi presedani odavno postoje. Visokorazvijena Republika Island je, već od osnivanja NATO-a, punopravni član ovog vojnog saveza, iako nema ni jednu aktivnu vojnu formaciju, ni jedno teško oružje i ni jednog vojnika. Ali je zato jedna od najrazvijenijih država svijeta u kojoj nema nezaposlenih i inflacije, i koja se smatra svjetskom kolijevkom parlamentarnog odlučivanja koje je staro više od hiljadu i 70 godina.

U strukturama NATO, ovu najzapadniju evropsku zemlju zastupa civilni predstavnik. I zbog toga što u nato-sjedištu u Briselu nije delegiran general, ova zemlja ne trpi nikakvu, pa ni najmanju štetu. Naprotiv, Island, iako je teritorijalno oko dva puta veći od Bosne i Hercegovine ali sa samo oko103.000 stanovnika 40 puta je malobrojniji, ne plaši se svojih najbližih susjeda Norveške ili Irske, iz kojih su se u 9. stoljeću i počeli naseljavati današnji stanovnici ovog hladnog ali plementig ostrva.

Jedini ozbiljan problem Bosne i Hercegovine, kada je riječ o ideji demilitarizacije, zapravo i jeste komšiluk, odnosno njeni ratoborni susjedi. Sve drugo ide u korist ove, za sada stidljivo promovirane ideje.

Kada bi Evropska unija i NATO bili složni i odlučni da konačno učvrste mir u ovoj zemlji i da trajno garantiraju suverenost i teritorijalnu cjelovitost Bosne i Hercegovine, prava blagodet za trenutno najsiromašniju državu Evrope bilo bi upravo ukodanje njenog najproždrljivijeg potrošača, koji će uprkos ogromnim budžetskim izdvajanjima, uvijek u siromašnoj zemlji i sam biti siromašan i vojnički nedostatan vojnim izazovima koji bi eventualno dolazili i iz okruženja i sa Zapada. Upravo zbog toga bi ukidanje vojske i stavljanje pod odbrambeni kišobran NATO-a moglo biti spasonosno rješenje za BiH, kao što je već decenijama za mali i prosperitetni Island.