Demokratski signal iz Libije

To što islamističke snage na prvim slobodnim izborima u Libiji nisu prošle baš najbolje začuđuje, ali samo na prvi pogled. Za razliku od Tunisa i Egipta, gdje su odmah od početka pobuni u tim zemljama svoj pečat davali mladi sekularni aktivisti sa Facebooka, sumnjalo se da u Libiji pobunu protiv Gaddafija vode upravo islamisti. Međutim, tokom izbora građani te zemlje su poslali drugačiji signal. Najviše glasova je dobio liberalni Savez nacionalnih snaga bivšeg premijera prelazne vlade Mahmuda Džibrila, dok su Muslimanska braća bili tek drugi. Za sada je još uvijek prerano govoriti o tome da je riječ o preokretu trenda, jer najviše mjesta - ukupno 120 - u novoj libijskoj Nacionalnoj skupštini imaju neovisni kandidati, koji bi u prvoj liniji mogli zastupati regionalne ili plemenske interese, mada je, u ovom trenutku, sasvim otvoreno za kakvu politiku će se oni zalagati. Muslimanska braća se sada bore za naklonost neovisnih kandidata, jer bi se samo tako mogao povećati njihov uticaj u Libiji.

Između demokratije i šerijata

Pored toga, ne smije se zaboraviti da se program pobjednika na libijskim izborima ne može porediti sa liberalnim strankama u zapadnim zemljama. Mahmud Džibril je, prije svega, nadareni taktičar koji vješto zna da komunicira sa konzervativnim miljeom. On se zalaže za demokratsku Libiju, te izgradnju modernog civilnog društva. No, on je isto tako već ranije stavio do znanja da će šerijat biti jedan od glavnih temelja budućeg ustava.

U Libiji nije toliko bio senzacionalan rezultat izbora, koliko njihov relativno miran tok. I pored nedostatka demokratskih iskustava i mnogih konflikata, koji su tokom proteklih mjeseci završavali upotrebom sile, Libijci su ipak pokazali da svoju budućnost mogu uzeti u vlastite ruke. Put do „Nove Libije“ je dug, ali je njegov smjer ispravan, isto kao i to što su zapadne sile u odlučujućim momentima vojno pomogle pobunjenicima. Sada bi trebala da uslijedi i politička podrška.  

Autor: Reiner Sollich

Odg. urednica: Zorica Ilić