1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Dijalog uz baklavu iz 1001 noći

Nađa Baeva18. februar 2009

Prva persijska pekara u Njemačkoj otvorena je prije 20 godina. Otvorila ju je inženjer elektrotehnike Iranka Širin Motedajen koja priprema pecivo i poslastice prema prastarim receptima iz svoje domovine.

https://p.dw.com/p/GwXq
Pijaca u Iraku
Poslastice koje dolaze sa istoka, pravi su raj za zapadnjačke sladokusce.Foto: DW

Ferdos Širin Motedajen (Schirin Motedayen) u Iranu se obrazovala za nastavnicu u osnovnoj školi, a u Njemačkoj je završila još i studij elektrotehnike. No nakon toga, ipak se odlučila za „hobi“, odnosno da joj životni poziv bude pekarstvo. Otvorila je prvu perzijsku pekaru u Njemačkoj. U gradu Dortmundu sama priprema i prodaje perzijske poslastice koje su napravljene prema prastarim receptima.

Ponosna na stare recepte

Omanja pekara smještena je ne tako daleko od centra Dortmunda. Odmah prilikom ulaska u nju tu se osjeti orijentalna atmosfera. Na motivima slika koje vise na zidovima, po prijatnom mirisu orjentalnih mirođija, te po slatkom pecivu koje je oblikovano u neobičnim formama kao iz priča iz 1001 noći.

Vlasnica pekare pozdravlja svoje mušterije na vratima. Tu se osjeti toplo gostoprimstvo. Ferdos Širin Motedajen posjetiocima prvo ponudi čaj i jedan tanjir sa odabranim slatkišima. Ova 54. godišnja Iranka posebno je ponosna na svoje stare recepte. Zbog čega?

“Jer, uvijek sam pekla kod kuće. U to sam se razumjela, sačuvala sam stare recepte i skupljala ih. To me uvijek fasciniralo. Takvih recepata nema nigdje drugo. Oni tradicionalni koje ja imam su iz Kermana sa istoka Irana te iz Jazda (Yazda), jednog od najstarijih gradova u toj zemlji. To su dva grada koja su iz cijelog susjedstva iz graničnih područja Perzije ostala gotovo netaknuta."

Bio orasi, mirođije, ekstrakt od ruža...

Iranska pijaca
Svi originalni sastojci za đakonije iz "1001 noći" dolaze pravo iz Irana.Foto: AP

Širin je sa mužem došla u Njemačku 1974. Po završetku studija bračni par htio se vratiti u Iran no tamo je tada izbio rat, tako da su Shirin i njen muž odlučili da ostanu. Jednog dana je u Dortmundu otkrila neku staru pekaru koja je već 30 godina bila zatvorena. Odlučila se da tu sama počne da pravi perzijske poslastice. Na početku naravno nije bilo lako. No sad je već prošlo 20 godina odkako Širin u Njemačkoj prodaje svoje kolačiće, a ono od čega se oni sastoje uvozi direktno iz Irana.

“Sastojci su prvoklasni, naprimjer bio orasi, zatim veoma dobre mirođije, ekstrakt od ruže je od onih najboljih."

Većina mušterija u ovoj perzijskoj pekari su Nijemci. Jer, kupiti svježe orjentalno pecivo usred Rurske oblasti, takva šansa se ne propušta. Jedan od mušterija kaže da dolazi svake nedjelje. „Ni sam ne znam gdje se tako nešto može kupiti. To su stari recepti sa malo šećera. Oduševljen sam."

Mnogi od njih žele saznati nešto više o Iranu, o njegovoj tradiciji. Širin se uvijek raduje takvim pitanjima, jer svojim njemačkim mušterijama može pomoći da bolje razumiju muslimanske sugrađane i da možda čak i odbace neke predrasude. Ferdos Širin Motedajen već 35 godina živi u Njemačkoj. Još uvijek čezne za domovinom. No, kada uđe u svoju pekaru osjeća se bolje i tada već kuje planove za budućnost. Možda da otvori jednu veliku prodavnicu, ili čajdžinicu sa originalnim perzijskim crnim čajem sa kardamonom.