060411 Türkei Außenpolitik Arabische Revolutionen

Turski premijer Erdogan bio je prvi koji je, kada su se dešavale promjene u Egiptu, otkazao povjerenje tadašnjem egipatskom predsjedniku Hosniju Mubaraku i pozvao ga da podnese stavku: „Odgovorite na opravdane zahtjeve Vašeg naroda! Ispunite njegovu želju za reformama. U današnjem svijetu ne mogu se ignorisati prava i slobode."

Kada je, međutim, došlo do protesta u Libiji, reakcija turskog premijera je bila drugačija. Kada je stanovništvo izašlo na ulice, demonstrirajući protiv omraženog Gadafajievog režima Erdoan je dugo ostao suzdržan. Glavni razlog bi mogli biti izvrsni ekonomski odnosi između Libije i Turske. Turske firme već godinama grade fabrike, ceste, stambene objekte i šoping-centre u Libiji.

Tek kada su se demonstracije pretvorile u građanski rat i kada je Turska morala evakuisati više hiljada svojih građana iz Libije, Ankara se ogalsila sa zahtjevima za smjenom Muamara el Gadafija. To, međutim, ne predstavlja nikakvo iznenađenje, jer su u igri poslovi vrijedni milijardama. To je i pojašnjenje za diplomatski trougao: s jedne strane, turski ambasador u Libiji održava kontakt sa Gadafijevim režimom, s druge strane Turska kao članica NATO saveza učestvuje u provedbi rezolucije UN-a protiv Gadafija. Doduše, Turska ne učestvuje direktno u napadima, ali ih vojno i logistički potpomaže.

Ekonomski nestabilna Sirija bi bila katastrofa za Tursku

Kada je u pitanju Sirija, Ankara je još više suzdržana nego na primjeru Libije. Krajnje oprezno je turski premijer formulirao svoju kritiku, upućenu režimu Baschara Al Assada: „Naša je dobronamjerna želja, da u Siriji ne dođe do situacije kakva je zadesila Libiju. To bi nas jako zabrinulo.“

Mora se priznati da je riječ o izrazito diplomatski formulisanoj rečenici. Ali, iza nje se krije sljedeće: zaoštri li se situacija u Siriji i nastavi li se sa spiralom nasilja, to bi bila politička i ekonomska katastrofa za Tursku. Politička, jer bi se Turska morala opredijeliti na čijoj je strani i zapitati se, hoće li i dalje nastaviti da se dodvorava predsjedniku El Assadu ili će se staviti na stranu sirijskog naroda i demokratskog pokreta. Ekonomski bi nestabilna Sirija za Tursku bila katastrofa, jer je Turska sa Sirijom više povezana nego sa Libijom.

Od 2007. postoji i sporazum o slobodnoj trgovini ove dvije zemlje. Stoga turski premijer Erdoğan pokušava napraviti blagi pritisak na moćnike u Damasku. On je više puta razgovarao sa el Assadom i preporučio mu da na zahtjeve naroda reaguje političkim reformama. Osman Bahadir Dinçer iz turskog Centra za strateške studije o tome kaže:

„Turska želi da u Siriji dođe do blagog, a ne haotičnog preokreta.Ukoliko sirijskom predsjedniku uspije da provede reforme, moglo bi doći do prelaza vlasti, ali bez nemira kao u Libiji.“

Da li će to biti moguće, pod velikim je znakom pitanja, posebno nakon razočaravajućeg obraćanja javnosti i praznog govora predsjednika el Asada protekle srijede. Stanje u Siriji ne izgleda tako kao da će doći do korjenitih reformi. A tu ni telefonski razgovori Edrogana i Asadda ne mogu pomoći.

Autori: Steffen Wurzel / Jasmina Rose

Odg. urednik: S. Tanović