Djeca, Bog i moral

Recimo da ispred vas stoji četvorogodišnjak. I pitaš dijete da li je u redu da zgaziš na nogu drugom djetetu. Odgovor će vjerovatno biti „ne".

Onda kažete: "Šta ako Bog kaže da to treba da uradiš."

Istraživačice Medlin Rajneke (Madeline Reinecke) sa Univerziteta Oksford i Larisa Solomon sa Univerziteta Kolumbija su u svojoj studiji, koja je uključivala oko 130-oro djece u Sjedinjenim Američkim Državama pokušavale da istražuju da li religija može promijeniti široko rasprostranjena moralna pravila.

Konor Dilon i Gabrijel Borud (Conor Dillon i Gabriel Borrud), iz DW-podkasta Nauka bez scenarija, razgovarali su sa Medlin Rajneke o rezultatima studije.

DW: Šta je bio primarni zaključak Vašeg istraživanja?

Medlin Rajneke: Testirali smo dvije grupe djece, od 4 do 6 godina i od 7 do 9 godina, i primarni zaključak je bio da su, u obje starosne grupe, bili skloni da misle da Bog ne može da izmijeni moralnost. Drugim riječima, široko rašireni aspekti morala, ono oko čega se svi obično slažemo, moraju biti takvi kakvi jesu. Ne može ih promijeniti čak ni svemoćni.

Kako ste to saznali?

Postavljali smo pitanja o tri različita fenomena. Prvo, o široko rasprostranjenim aspektima morala, kao da li je ispravno zgaziti na nogu drugog djeteta. Većina ljudi bi se složila da je ovo nemoralno. Pitali smo i o kontroverznim aspektima morala, kao što je krađa hrane da bi se nahranilo drugo gladno dijete ili izgovaranje tzv. svete laži da bi se neko drugi osjećao bolje. Nakon što smo se uvjerili u njihovu procijenu, onda smo ih pitali: „Šta ako Bog hoće drugačije?“ Šta ako je Bog učinio moralno ispravnim, na primjer, jako zgaziti nogu drugog djeteta?

Kako su odgovorili?

Djeca poriču da Bog može promijeniti pravila. Kažu da Bog ne može učiniti moralno ispravnim da se zgazi na nogu drugog djeteta.

Da li ste dobili bilo kakvu informaciju o tome kako su djeca vaspitana u pogledu vjere?

To je nešto što bih zaista voljela da pogledam detaljnije u budućnosti. Jer, imali smo malo uvida u religioznost roditelja. No, kada smo te informacije stavili u naše statističke modele, pokazalo se da na rezultate nije imalo uticaja da li su djeca religiozna ili ne. Na djecu koju smo testirali, religioznost njihovog vaspitanja nije imala veliki uticaj.

Da li nam je religija više potrebna kao moralni kompas ako djeci očigledno nije potrebna ta ideja da odlučuju između ispravnog i pogrešnog?

Pa, možda ovo seže čak i do korijena morala. Postoje studije koje su rađene sa bebama starosti do tri mjeseca, odnosno pre-verbalnim bebama. Rezultati su pokazali da bebe mogu da razlikuju prosocijalna i antisocijalna djelovanja, a to se može zaključiti samo gledanjem na koji se način pomjeraju njihove oči. Čini se da postoji neka vrsta moralne predispozicije koja se, ako pak nije urođena, izuzetno rano pojavljuje, ali ne zbog socijalizacije i učenja od roditelja.

Mogu li djeca razumjeti šta je uopšte Bog?

Iskreno rečeno, bilo je nekoliko roditelja koji su bili prisutni tokom intervjua i neki od njih su intervenisali i govorili - moje dijete ne zna šta je Bog. Ali čak i ako to ostavimo po strani, postoji fantastična književnost koja sugeriše da djeca razvijaju ove koncepte veoma rano, da imaju predispozicije da misle kako superagenti mogu da razvijaju natprirodne sposobnosti.

Ako je moje shvatanje da moral dolazi od Boga, da li Vaša studija to uništava?

Ja ne mislim tako. Rekla bih da je naš rad u potpunosti deskriptivan. Radi se o tome šta ljudi misle o moralu. Ne možemo reći da li moral dolazi od Boga – ili ne.

Odnos između religije i morala je zanimljiv. Postoji veoma fascinantna literatura o tome da li su religiozni ljudi etičniji od nereligioznih. I kako ja to razumijem odgovor je ne. Ne postoji razlika između religioznih i nereligioznih ljudi u smislu prosocijalnog ponašanja.

Ovaj intervju je izvod iz DW-podkasta Nauka bez scenarija.

Intervju su vodili Conor Dillon i Gabriel Borrud.