Djeca vojnici: Naučeni da ubijaju

Čas geografije u Osnovnoj školi Don Bosco u Gomi. 40 dječaka i djevojčica uče sunčani sistem i planete. Za učenika Rukunda Ndarifitu do sada nije bilo važno, okreće li se Zemlja oko Sunca ili Sunce oko Zemlje. Ovaj 16 godišnjak zato izvrsno barata ručnim minobacačima i začas zna da rastavi i sastavi kalašnjikov. Njega su kao devetogodišnjaka, tokom rada u polju sa drugim vršnjacima oteli i odveli pripadnici paravojnih snaga plemena Hutu, priča Rukundo. Obukli su ih, dali im da jedu i piju i dobro su postupali prema njima. Na početku ih nisu slali da ubijaju. Kasnije su ga, nastavlja Rukundo, obučili da koristi oružje i poslali na front. Prilikom jedne borbe uspjelo mu je da pobjegne, ali je dospio u ruke paravojnih snaga i ustanika iz plemena Tuci, na čijem čelu je bio Laurent Nkunda, uhapšen prije nekoliko dana.

Nakon bijega uhvatila ga suparnička strana

Šest godina se Rukundo morao boriti na drugoj strani. Doživio je kako se djeca vojnici prisiljavaju da ubijaju sopstvene drugove, koji su bili slabi ili umorni. Rukundo ni sam ne zna je li i koliko je ljudi ubio. On se borio i pucao. Njegovi pretpostavljeni su s njim bili veoma zadovoljni. U međuvremenu uhapšeni vođa ustanika iz plemena Tuci Nkunda poriče da su se u njegovim redovima borila djeca-vojnici: "Mi smo predali djecu Caritasu u Gomi, kako bi ih spasili. Pitajte tamo, mi smo u periodu od 3 godine predali Caritasu 2.500 djece." Riječ je, kako se poslije ispostavilo, o pametnom propagandnom triku. Brojka, koju spominje Nkunda je tačna. Tačno je i da su njegovi ustanici predali Caritasu najveći broj djece-vojnika, ali radi se o samo o trećini pomenute brojke, kaže Žuvenal (Juvenal) Munumbo, šef Caritasovog programa za demobilizaciju djece-vojnika. "Od februara 2004 kroz naš program prošao je 2501 dječak. Najveći dio njih su dovele vladine trupe i Laurent Nkunda. Ali djecu su nam u Caritas dovodile sve zaraćene strane", kaže Munumbo.

Kada završim školu volio bih postati sveštenik

Osnovnu školu Don Bosco u Gomi trenutno pohađaju 54 dječaka, bivša vojnika. Među onima, koji su se borili na različitim stranama skoro da nema napetosti, pa ipak rad sa njima nije jednostavan, kaže saradnik Caritasa Joseph Bahati. "Najveći problem je što se dječaci smatraju vojnicima i što što prezrivo gledaju na ostalu djecu, civile. Pokušavamo da uh ubijedimo da s njima moraju izaći na kraj", priča Bahati. Rukundo Ndarifite boravi već pola godine u Caritasovom centru za djecu: "Moj komandant me je volio. U avgustu mi je rekao da sam još dijete i da najprije trebam ići u školu. Onda se, kako mi je rekao, mogu vratiti i dobiti dobru poziciju u njegovom bataljonu." Međutim Rukundu, snažnom dječaku u džinsu dopada se život u Caritasu. U međuvremenu počeo je da razmišlja i o novom životnom pozivu. "Kada završim sa školom, volio bih postati sveštenik", zaključuje bivši vojnik-dijete Rukundo.