Do istine je dug put

U prvim danima sudskog procesa Johnu Demjanjuku u decembaru 2009. godine pojavilo se dvadesetak osoba koje su nastupile kao (su)tužitelji. U dvorani A101 minhenskog sudskog centra već pet mjeseci traje proces protiv Demjanjuka koji danas ima 90 godina, a radi se o jednom od najspektakularnijih sudskih procesa u njemačkoj historiji pravosuđa. Ipak, u svakodnevnici procesa promatrači suđenja osjećaju se kao na seminaru historije, a to izgleda ovako: znanstvenici govore o crti bojišnice, navode statistike, prikazuju dokumente i arhivsku građu.

Veliki izazov

Sud u Münchenu nalazi se pred velikim izazovom. Potrebno je u vrlo opširnom procesu pojasniti što je John Demjanjuk radio tijekom Drugog svjetskog rata, točnije prije 67 godina. Taj posao je vrlo mukotrpan i rasvjetljuje se detalj po detalj.

Rođeni Ukrajinac, a kasnije građanin SAD-a, danas je Demjanjuk osoba bez državljanstva. Ipak, poznat svjetskoj javnosti već desetljećima, osuđen je krajem osamdesetih godina 20. stoljeća u odsutnosti u Izraelu na smrtnu kaznu i dobio nadimak „Ivan Grozni“ za logor Treblinka. Međutim, pokazalo se da se radi o grešci te je Demjanjuk pomilovan. Demjanjuk već 30 godina svoj slučaj vidi na sljedeći način: Od 1980. godine „proganjan“ je od američkog Ministarstva pravosuđa i krugova poput Svjetskog jevrejskog kongresa ili Centra Simona Wiesenthala. Postoji suglasnost samo oko toga da je Ivan Demjanjuk kao vojnik Crvene armije 1942. dospio u njemačko zarobljeništvo.

Od tog trenutka postoje različite priče i tumačenja. Sam Demjanjuk navodi da je u zarobljeništvu bio od juna 1942. do oktobra 1944. godine. Kasnije se javio u vojsku Vlasov, koja se na njemačkoj strani borila protiv Sovjeta. U optužnici stoji da je Demjanjuk ušao u postrojbe SS-a te da je prošao obuku u poljskom mjestu Travniki i nakon toga radio kao stražar u koncentracijskom logoru Sobibor. To dokazuje i službena izkasnica s brojem 1393 na kojoj je zabilježeno „prekomanda za Sobibor“. Nakon Sobibora Demjanjuk je navodno još radio kao stražar u logoru Flossenbürg. Živih svjedoka nema i zbog toga se proces vodi oko provjeravanja alibija optuženog. Napredak je ograničen, jer postoje samo rijetki pisani izvori, a niti jedan stručnjak ne želi sa stopostonom sigurnošću tvrditi nešto što je konačno, jer se radi ipak o historijskoj vjerojatnosti.

Ključni dokaz – službena iskaznica

Ključan dokument je službena iskaznica. Više stručnjaka njemačkih kriminalističkih ustanova i specijalisti iz SAD-a potvrdili su da se radi „s velikom vjerojatnošću o originalnom i istinitom dokumentu“.

Odvjetnici ukazuju da je njemačko pravosuđe u proteklim desetljećima bilo vrlo blago prema pripadnicima nacističkog pokreta, vođama SS-a i njemačkim čuvarima iz redova SS-a. Pojedini odvjetnici su prigovarali da, zašto bi sada „žrtva nacionalsocijalizma“ odgovarala za zločine Nijemaca iz doba nacionalsocijalizma?

Odugovlačenje procesa ?

U procesu Demjanjuk, na dnevnom je redu prijepor između odvjetnika osoba koje su nastupile kao sporedni tužitelji i predsjednika suda. Tužiteljstvo otpužuje suca da cijeli proces želi odvući u nedogled kako bi Demjanjuk jednoga dana proglasili nesposobnim za suđenje. Promatrače iritira posebno tehnika postavljanja pitanja. Ne prolazi dan u sudnici, gdje se ne odbacuju iskazi svjedoka ili nastup stručnjaka.

Što stiče zdravstvenog stanja Johna Demjanjuka, prema mišljenju sudaca i stručnjaka, on je sposoban pratiti sudski postupak. Sud je prisilno doveo Demjanjuka dva puta na proces, jer je ovaj odbio se pojaviti pred sudom. U tijeku je ljetna stanka, a suđenje se nastavlja 13. septembra. Ostali termini su određeni do kraja decembra. No nade da će do tada biti spremno izricanje presude Johnu Demjanjuku, nisu velike.

Autor: A. Legović / sz/dpa

Od. Urednica: Belma Fazlagić-Šestić