Dobra integracija izbjeglicama ne garantuje azil

Porodica Zogaj nema više prava žaliti se na odluku Ustavnog suda, i jedino bi još „faktički razlozi“ kao npr. iznenadna teška bolest, mogli spriječiti njihov izgon iz Austrije. Zogajevi se mogu obratiti Evropskom sudu za ljudska prava, ali ova žalba mora biti podnesena iz inostranstva. O tačnom datumu do kojeg porodica mora napustiti zemlju, odlučiće još Ministarstvo unutrašnjih poslova. Nakon što i taj rok bude poznat, za porodicu Zogaj bilo bi najbolje da se na povratak u Kosovo odluči dobrovoljno i krene samostalno, a nikako da čeka dejstvo policije za strance, kaže ministrica unutrašnjih poslova, Maria Fekter.

„Potpuno sam svjesna ljudske dimenzije ove tragedije, zbog toga apelujem na porodicu Zogaj da zemlju napusti samostalno, i da ne čeka policiju za strance. Ustavni sud je naveo da je boravišna dozvola moguća samo ukoliko svi legalni uslovi budu ispunjeni, mada ne znam da li će se porodica to ponovo tražiti. Ukoliko ih se, međutim, prisilno bude moralo izgoniti iz zemlje, onda u narednih 18 mjeseci ni u kom slučaju neće smjeti boraviti u Austriji“, kaže Fekter.

U odluci Ustavnog suda navodi se da porodica Zogaj u Austriji ubuduće smije boraviti samo ako posjeduje važeću boravišnu dozvolu, npr. vizu koja se može dobiti iz humanitarnih razloga. Zahtjev za izdavanje ovakve vrste boravišne dozvole, austrijski MUP odbio je međutim još prije nedavne odluke Ustavnog suda.

Porodična drama

Sedmeročlana porodica Zogaj u Austriju je azil prvi put zatražila 2002. godine, a već dvije godine kasnije on biva odbijen i na drugoj instanci. Početkom 2005. policija od porodice zahtjeva da napusti Austriju, Zogajevi međutim predaju zahtjev za vizu iz humanitarnih razloga. On takođe biva odbijen, i nakon još dvije neuspjele žalbe, policija im 2007. godine dolazi na kućni prag, s namjerom da ih deportuje na Kosovo. Tada 15-godišnja Arigona Zogaj se daje u bjegstvo, kako bi se nekoliko sedmica kasnije javnosti obratila putem video-poruke. „Ne želim nikoga da ucjenjujem, ali ako moja porodica ne bude više mogla živjeti skupa kao do sada, onda mi je bolje da se ubijem. Na Kosovu za nas nema budućnosti, i sve što želim jeste da svi skupa živimo u Austriji kao i do sada“, rekla je tom prilikom Arigona Zogaj.

Nakon ovog obraćanja javnosti, majci Zogaj biva dopušteno da ostane u Austriji kako bi mogla tragati za kćerkom, a ostalo četvero djece, zajedno sa ocem, odlazi na Kosovo. No nakon što otac na Kosovu napusti porodicu i majka u Austriji zbog toga pokuša samoubistvo, početkom 2009. godine četvero njene djece ponovo ilegalo prelazi austrijsku granicu, no zahtjev za dobijanjem azila im i ovoga puta biva odbijen.

Za i protiv

Svim ovim, izbjeglička drama Zogaj istovremeno dobija ogromnu pažnju javnosti i postaje predmetom široke javne rasprave. Predstavnici stranke Zelenih, te Socijaldemokrati i brojne organizacije koje se zalažu za ljudska prava, navode tako da za porodicu Zogaj na Kosovu zbog loših društvenih i privrednih okolnosti nema budućnosti i upućuju na veliku „ljudsku tragediju, te kako su Zogajevi takođe savršeno dobro integrisani u austrijsko društvo. Organizuju se i brojne demonstracije koje zahtjevaju ostanak Zogajevih u Austriji, a za isto se zalaže i sveštenik opštine u kojoj je porodica stanovala i kod kog se Arigona, za vrijeme bijega, skrivala. Desničari i predstavnici Narodne stranke sa druge strane navode kako se zakon mora poštivati, te kako se ne smije dopustiti da bilo ko ucjenjuje državu.

Slična je i argumentacija Ustavnog suda u zadnjoj presudi, tako se u saopštenju za javnost navodi kako je 14 sudaca zaključilo da je integracija porodice Zogaj bila moguća samo zbog toga jer se ista od 2004. godine na teritoriji Republike Austrije nalazila protuzakonito. „Uporno kršenje zakona ne smije postati pravni argument, i ako bi se to dopustilo, osobe koje se ne drže zakona bile bi u prednosti u odnosu na one osobe koje zakone poštuju“, kaže se dalje u saopštenju Ustavnog suda.

Promjeniti zakon?

Do kada će Zogajevi morati napustiti Austriju još uvijek se ne zna, no već sada je jasno da svi apeli na austrijske vlasti da spriječe jednu ljudsku tragediju nisu urodili plodom. Pri tome sigurno ništa neće promijeniti ni negodovanje stanovnika grada Beča. „Smatram da je to krivično djelo“, kaže tako jedan stariji gospodin „nedopustivo je da se tako dobro integrisana porodica protjera iz Austrije. Osim toga je smiješno reći da jedna curica može ucijeniti cijelu državu“. „To je sramotna odluka, Austrija je puna kriminalaca koji se slobodno kreću, a jedna tako fina djevojka treba biti protjerana“, kaže jedna druga građanka, dok njena prijateljica dodaje: „Smatram da je dobro da se o tome javno raspravlja, smatram također da se zakon mora poštovati, ali možda neko razmisli i o eventualnoj promjeni zakona koji omogućuje ovakvo maltretiranje čestitih ljudi.“

Autor: Emir Numanović

Odg. urednik: Senad Tanović