Dogovor tvrdoglavih: Posljednja šansa za izbjegavanje bankrota

Kada je predsjednik Barak Obama u nedjelju uveče objavio da je postignut kompromis u sporu o povećanju granice zaduživanja na azijskim berzama upravo je počelo poslovanje i jasno se osjetilo olakšanje. Međutim, preostaje još da dogovor, koji je američki predsjednik postigao sa vodećim predstavnicima demokrata i republikanaca, prihvate i poslanici obje stranke. Naime, dogovor je definitivan tek kada ga prihvate oba doma Konresa – Predstavnički dom i Senat. To bi trebalo da se dogodi danas (01.08.2011) ali se ni u kom slučaju ne podrazumijeva samo po sebi.

Oni koji neće

Naime, i dalje ima poslanika koji neće htjeti da glasaju za sporazum. Na strani republikanaca to su oni, koji su se zakleli da u principu ne bi trebalo podizati granicu zaduživanja ili oni koji smatraju da su nedovoljno smanjeni socijalni izdaci. A na strani demokrata to su oni koji su u principu protiv bilo kakvih kresanja na području socijalne zaštite. Takva nespremnost na kompromis i do sada je bila teško razumljiva, poslije ovog dogovora bila bi to krajnja neodgovornost.

Za neka poboljšanja više nema vremena, jer od sutra vlada nema pravo da pravi nove dugove. Posljedice bi bile ozbiljne prije svega za ljude koje bi nepopustljivi na obje strane navodno da zaštite. U slučaju bankrotstva države oni, kojima je potrebna socijalna pomoć, više je ne bi primali, a mali preduzetnici više ne bi mogli da uzimaju kredite, jer bi kamate porasle. Dakle, jasno je da bi sporazum trebalo prihvatiti i podići granicu zaduživanja. Kompromisom bi se postiglo još nešto: bila bi prekinuta neshvatljiva povezanost podizanja granice zaduženja i pregovora o smanjivanju budžeta. Obje strane su jedinstvene da je neophodno smanjiti izdatke države, jer je dug, veći od 14 hiljada milijardi, neizdrživ.

Nesvjesni posljedica

Međutim, prijetnja da će zbog blokiranih pregovora zemlja biti gurnuta u finansijsku i ekonomsku krizu koja bi se odrazila na cijeli svijet ukazuje da oni koji su spremni na tako nešto, prije svega republikanci, nisu svjesni posljedica i da zato nisu spremni na ustupke. Zato je popustio predsjednik Obama, koji je odustao od prvobitnog zahtjeva da se povećaju porezi. Međutim, o njihovom povećanju dogovor je moguće postići u pregovorima u nadstranačkoj, parlamentarnoj komisiji.

Od presudnog značaja bilo je da se izbjegne blokada državnog budžeta zbog koje bi vjerovatno bio smanjen i kreditni rejting SAD-a. Predsjednik Obama je insistirao i da se granica zaduženja dovoljno podigne da se izbjegne ponavljanje cijelog političkog cirkusa za šest mjeseci. (Finansijski) svijet reprizu predstave na bi prihvatio tek tako. Sve, osim kompromisa u Kongresu, bila bi katastrofa i neuspjeh za čelnike stranaka, prije svega za vođu republikanaca u Predstavničkom domu Džona Benera koji prošle nedjelje ionako nije ostavo dobar utisak. Ostaje nada da je kriza, izazvana sopstvenom krivicom, sada konačno prevaziđena i da će se vlada i Kongres istinski pozabaviti onim pravim problemima: visokom nezaposlenošću, ogromnim državnim dugom i privredom koja je i dalje anemična. Krajnje je vreme za tako nešto.

Autor: Christina Bergmann/Nenad Briski
Odg. urednik: Jasmina Rose