1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Donatorska konferencija za Irak

Peter Philipp15. oktobar 2004

Donatorska konferencija za Irak je završila zajedničkim apelom svih 57 zemalja učesnica da se ubrza finasijska pomoć. Dosada su neki projekti napredovali, ali važni poduhvati ne bi mogli biti realizovani bez dodatnih finansijskih sredstava, zaključeno je na kraju dvodnevne konferencije. Učesnici su pozvali da se dodatna finansijska sredstva stave na raspolaganje. Komentariše Peter Philipp.

https://p.dw.com/p/AVBh
Detalj sa održane konferencije u Tokiju
Detalj sa održane konferencije u TokijuFoto: AP

Inicijatori donatorske konferencije za Irak su imali lijepu zamisao: nakon vojnog puta rušenja Sadama Huseina sa vlasti, se želi Iraku pomoći da se oporavi. I naravno govorilo se kako će se biti spremno Bagdadu pružiti pomoć i da se privredno oporavi. Nakon dugogodišnje diktature pa i dugogodišnjeg iračkog rata, kuvajtskog rata, dugogodišnjeg bojkota i na kraju američkog osvajanja, zemlja neće biti u stanju oporaviti se sopstvenim snagama.

Ovako lijepo zamišljenoj teoriji dosada ni traga. Zato što se razvoj Iraka odvija drugačije nego što je planirano. Na vojnu pobjedu se nadovezao mali paravojni i teroristički rat, čiji kraj se još ne naslućuje.

Između ostalog obnovljena postrojenja bivaju uništavana, naftovodi dizani u zrak, a generatori električne energije uništavani ili ukradeni. To su samo neki od primjera. A ubice i otmičari prijete stranim humanitarcima. U Iraku je situacija gora nego u vrijeme vladavine Sadama Huseina. U svakom slučaju što se tiče stanja u privredi ali i u drugim oblastima: Šta nekome vrijedi proklamovana sloboda ako nema sigurnosti? A šta će se desiti sa snom o demokratiji kada danas više niko ne zna da li se i kada može provesti njen prvi test tj. slobodni izbori početkom slijedeće godine?

Dakle nije ni čudo što se na četvrtoj donatorskoj konferenciji koja je završena u Tokiju nije reklo ništa novo. Sasvim suprotno. Naglasilo se koliko su humanitarci nesigurni. Od 14 milijardi dolara koliko se obećalo prije godinu dana u Madridu je samo jedna milijarda bila na raspolaganju a od 13 milijardi koje je obećala Amerika samo je dio uložen.

Ovakve donacije su u najviše slučajeva povezane sa privrednim interesima donatora. Upravo zbog toga donatori neće svoj novac da daju iračkoj prelaznoj vladi, koja bi to tako najradije željela, već svako želi vidjeti da li je njegov novac iskorišten u prave svrhe. Međutim, bez sopstvenih saradnika u Iraku je takva kontrola nemoguća. Zbog toga su saglasnosti na donatorskim konferencijama sve češće samo prazne riječi.