Dva "pobjednika" i puno gubitnika

Razumljivo je što i Izrael i Hamas nakon potpisivanja primirja sebe predstavljaju kao pobjednike. Izrael je uništio dio arsenala oružja kojim je raspolagao Hamas i istovremeno dokazao kvalitet vlastitog antiraketnog sistema. Nije sigurno da će primirje potrajati, ali ukoliko se to desi onda premijer Benjamin Netanjahu može da prikupi političke poene kod Izraelaca predstavljajući se snažnim državnikom. Pogotovo zato što u proteklom konfliktu, za razliku od onog iz 2008. godine, ne mora da ulazi u rizik pokretanja ofanzive kopnenim trupama. Uoči izbora koji se održavaju krajem januara sve ovo predstavlja pozitivan razvoj događaja za Netanjahua.

"Dobitnici" su i lideri radikalno-islamističkog Hamasa. Iako je Izrael oborio brojne rakete ispaljene iz Gaze, pokazalo se da od tih raketa nisu sigurni ni urbani centri te zemlje. Hamasu je pošlo za rukom da, nakon revolucija u arapskim državama, palestinsko pitanje ponovo dođe na dnevni red rasprava međunarodne zajednice. Hamas je dobio na moralnom i političkom značaju zbog solidarnosti koju su pokazale arapske države i posjeta arapskih lidera koji su došli u Gazu.

I unutar palestinske zajednice došlo je do povećanja podrške Hamasu, a Fatah umjerenog palestinskog predsjednika Mahmuda Abasa je degradiran u bespomoćnog posmatrača događaja. Abas se nalazi u situaciji da ga, politički gledano, jedva iko više i uzima za ozbiljno. To bi moglo da predstavlja i negativan razvoj događaja za Izrael. Ako umjerene snage među Palestincima oslabe, onda Izrael mora da računa s tim da će ubuduće morati da reaguje silom, ili će biti primoran da sklapa sporazume sa "tvrdolinijašima" na palestinskoj strani. Na taj način sam sebi oduzima prostor za političko djelovanje i postaje talac uspješne političke strategija Hamasa. Sve ovo se dešava u vrijeme kada se arapske države nalaze u previranju, a Izraelu prijete nove opasnosti.

Ovo primirje pokazuje da nije nemoguće postići dogovor sa tvrdolinijašima. Za to su potrebni uporni pokušaji posredovanja i politički pritisak izvana. Njemačka i evropske države su aktivno učestvovale u tome, ali glavni dio posla je rezultat političkog pritiska SAD i zadivljujuća "politička špaga" koju je izvelo novo rukovodstvo Egipta.

Egipatski predsjednik Mohamed Mursi je prevazišao okvire Muslimanske braće, pokreta iz kojeg potiče on sam, ali i Hamas. Mursi je s jedne strane žestoko kritikovao Izrael, a svog premijera poslao u spektakularnu demonstrativnu posjetu Gazi. S druge strane je Egipat, baš kao u vrijeme bivšeg predsjednika Mubaraka, odgovorno posredovao između dvije strane i očito se pobrinuo za to da Hamas pristane na primirje. Predsjednik Mursi za ovaj angažman zaslužuje svaku pohvalu i poštovanje.

Od Mursijeve vještine u posredovanju zavisi i to koliko će se održati ovo primirje. Jasno je da Izrael neće prihvatiti da se ponovo nađe na meti velikog broja raketa. Jasno je i da Hamas i druge militantne grupe neće prihvatiti da i dalje traje blokada pojasa Gaze. Obje stane ne smiju rizikovati "gubljenje političkog obraza". Prostor za kompromise je vrlo mali, ali više od 150 žrtava tokom samo jedne sedmice obavezuje obje strane. Žrtve su opomena da u ovom konfliktu postoje samo prividni pobjednici. Istinski gubitnici su bili i to ostaju - ljudi na obje strane.

Autor: Rainer Sollich

Odgovorni urednici: Azer Slanjankić / Marina Martinović