Egipat sve bliži građanskom ratu

Tageszeitung komentira najavu egipatske prelazne vlade da će preispitati mogućnost zabrane djelovanja Muslimanske braće:

„Likvidacija islamista je nemoguća. Još 1954. godine su egipatski Slobodni oficiri pokušali razbiti Muslimansko bratstvo. No oni su preživjeli i još gore: radikalizirali su se. Tek desetljećima kasnije su se odrekli nasilja i pokazali tendenciju prihvatanja pravne države u jednom malo vjerojatnom slučaju demokratizacije. Taj malovjerojatni slučaj je nastupio nakon egipatske revolucije. Ipak samo godinu dana vladavine predsjednika Muhameda Mursija (koji dolazi iz redova Muslimanske braće – op. red.) i vojnog puča nakon toga čini se da je istorijska šansa da se islamisti integriraju u politički život i na taj način postanu umjereniji prokockana.“

Die Welt piše:„Na prvi pogled se čini besmislenim zabraniti Muslimansku braću jer oni time neće nestati. No to bi ipak moglo imati smisla jer bi se tim ovaj pokret mogao civilizirati. Između četvrtine i trećine egipatskog društva stoji iza ovog najstarijeg od svih islamstičkih udruženja. I ove struje u muslimanskom svijetu moraju postati dio pluralističke politike. No upravo to nije učinio svrgnuti predsjednik Mursi. Ovlasti, koje je on sam sebi pripisao, su pokazale prezir ove organizacije prema demokratiji. To bi bio ubjedljiv razlog za njenu zabranu.“

Odgovornost Zapada

Heilbronner Stimme upozorava: „Do sada je građanski rat u Egiptu bio nezamisliv, ipak sa svakim novim danom nasilja ova mogućnost je sve veća.“

„Niko im (Muslimanskoj braći – op. red.) ne može zabraniti da protestiraju zbog svrgavanja i hapšenja leigitimno izabranog predsjednika. Od međunarodne zajednice se sada traže jasni signali. Ona je desetljećima podržavala autoritarne vladaoce u regionu. U arapskim zemljama to Zapadu do danas nije oprošteno. Upravo je sada Zapad na putu da tu grešku ponovi,“ piše Rhein Zeitung.

Neue Osnabruecker Zeitung piše: „Nedjelovanje SAD-a i Europljana može se kritizirati iz moralnog ugla. Ipak šta treba uraditi Zapad? Vremena u kojima su u Parizu, Londonu ili Vašingtonu imali veliki utjecaj na arapski svijet su istorija. U konačnici SAD su se premjestile u Afganistan i Irak. Zbog toga je i u sirijskom građanskom ratu prisutna suzdržanost. Sankcije su se pokazale kao nešto što teško da je u svrhu cilja, k tomu Kina i Rusija samo čekaju na to da uskoče sa isporukom svoje robe. Ukoliko bi Vašington ukinuo novčanu pomoć Kairu, onda bi i posljednja tema razgovora bila izgubljena.“

Autorica: Zorica Ilić

Odgovorni urednik: Svetozar Savić