Egipatski revolucionari žele novi ustanak

Omar Sabry je već odavno izgubio svoj glas. Ni čaj od svježe nane ne pomaže protiv njegove promuklosti. U posljednje tri sedmice on skoro svaku noć sa ostalim aktivistima prolazi kroz Heliopolis, dio grada na sjeveru Kaira i predvodi gomilu koja skandira. On vičući izbacuje svoj bijes zbog laži vojske, zbog nasilja.

Omar Sabry ima oko 25 godina, radi kao savjetnik, ali njegovo srce pripada revoluciji. On skupa sa ostalim aktivistima želi protresti stanovništvo. Oni tako na javnim mjestima pokazuju video isječka na kojima se vide brutalni postupci policije prema stanovništvu i vojske prema demonstrantima, formiraju živi lanac, crtaju grafite. Oni žele vratiti mase na ulice. Godinu dana nakon početka ustanka protiv režima predsjednika Mubaraka žele ponovo demonstrirati. "Moramo dovesti revoluciju do kraja," kaže Omar.

Mubarakov režim je i dalje na vlasti

Naime od početka revolucije u Egiptu se malo toga promijenilo. Doduše Mubarak je svrgnut s vlasti, ali predstavnici stare garde su još uvijek na funkcijama, zaštićeni od Vojnog vijeća. Procesi protiv bivšeg predsjednika Mubaraka i njegovih sljedbenika neprestano se odugovlače. Do danas ni jedan policajac, koji je pucao na demonstrante prije godinu dana, nije izveden pred sud. Umjesto toga policija nastavlja sukobe sa demonstrantima na ulicama prilikom čega je, prema navodima revolucionara, od jula život izgubilo najmanje 120 osoba, a više od 6000 je povrijeđeno. Kako više ne bi bilo pobune zbog povreda ljudskih prava kritične nevladine organizacije su zatvorene. A i aktivistima i bloggerima je zabranjeno da govore. Neki su od pomagača režima dobijali batine na ulicama, a drugi su bili suočeni sa procesima po ubrzanom postupku pred vojnim sudovima. Human Rights Watch je objavio da je tokom protekle godine pokrenut postupak pred vojnim sudom protiv više od 12 000 civila. Toliko ih nije bilo ni za vrijeme sveukupne tridesetogodišnje vladavine Hosnija Mubaraka. 

Vojno vijeće je gluho za vapaj demonstranata koji su tražili kruh, slobodu i socijalnu jednakost. Revolucionari ga stoga sada žele srušiti, zahtijevaju hitnu primopredaju vlasti na predsjednika parlamenta, prijevremene predsjedničke izbore koji bi se umjesto u junu održali već u aprilu. Oni žele spriječiti da Vojno vijeće suučestvuje u pisanju ustava.

Većina umorna od revolucije

Stoga su 54 stranke i politička pokreta pozvala na demonstracije - ne samo u Kairu, već širom zemlje. Da bi nova pobuna uspjela, Omaru i njegovim istomišljenicima mora poći za rukom priodbiti stanovništvo za demonstracije. Brojni Egipćani su naime umorni od revolucije, žele kruha, sigurnost, stabilnost i ne žele više kaos. Zbog toga Omar ide od četvrti do četvrti, dijeli letke, fotografije i video snimke.

Policija video snimke ne želi rado vidjeti. Stoga se Vojno vijeće propagandnim sredstvima na državnoj televiziji bori protiv revolucionara. Vijeće 25. januar želi proslaviti kao prvu godišnjicu revolucije, ali pri tome želi da proslava prođe daleko od bilo kakvih smetnji. Godišnjicu početka ustanka, daleko do bilo kakvih demonstracija, žele obilježiti i Muslimanska braća. Oni su prije godinu dana od strane Mubarakovog režima bili progonjeni i brojni su bili mučeni u zatvorima. Danas Muslimanska braća imaju većinu u egipatskom parlamentu.

Za razliku od Vojnog vijeća i Muslimanske braće nezadovoljni egipatski revolucionari ponovo žele izlaskom na ulice dovesti do političkih promjena. Stoga Omar poručuje: "Nalazimo se u presudnom momentu."

Autori: Viktoria Kleber / Zorica Ilić

Odgovorni urednik: Zoran Arbutina