1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

EICHELOV POTROŠENI KREDIT

Karl Zawadzky14. oktobar 2003
https://p.dw.com/p/AQes

Hans Eichel je bio u pravu kada je, preuzimajuci dužnost njemackog ministra finansija, rekao da bi bilo neozbiljno živjeti na racun djece i unuka, te da se država mora otarasiti dugova. Eichelov paket mjera štednje je 1999 trebao donijeti preokret. No, preokret se u stvarnosti nikada nije desio. Nekadašni "željezni Hans" i zvijezda kabineta postao je savim obicni ministar koji nagomilava dugove i predstavlja opterecenje za Schröderovu vladu.

Naravno, to se ne može staviti na dušu jedino Eichelu. No, sadašnja finansijska situacija nije prouzrokovana samo trogodišnjom privrednom stagnacijom. Eichel je pravovremeno uocio pogrešnu tendenciju u javnim budžetima, efektno je predstavljajuci u javnosti kao realnu opasnost. Ipak, njemu su nedostajali odlucnost i sposobnost da nakon ispravne dijagnoze nametne najbolju terapiju. Eichel je htio zaustaviti negativni trend u razvoju budžetskih proracuna savezne države, pokrajina, opština i zavoda za socijalno osiguranje, no to mu nije pošlo za rukom. Potom je spas potražio u retorickom uljepšavanju situacije.
Sve je stavio na kartu koja se zove "princip nade", išcekujuci da se ekonomska situacija popravi, kako bi država, sa ubrzanjem privrednog rasta, pocela ubirati više poreza i time smanjiti dug.
Pri svemu tome je ispravno jedino da se država mora ponašati anticiklicno, dakle da slabu ekonomiju ne smije oslabiti još nemilosrdnijom štednjom.
Eichel je morao sprovesti strukturalne reforme prije izbijanja trostruke krize koja se sastoji od masovne nezaposlenosti, ekonomske stagnacije i državne prezaduženosti. Da je to ucinio na vrijeme sada bi imao šansu da ublaži posljedice krize. No, ostali clanovi kabineta su ga pustili da prica ali su ga onemogucili u djelovanju. On se nije nametnuo i sada je narušen njegov ugled "ministra štednje". A motor najvece evropske ekonomije nikako da proradi. Nijemci su svojevremeno isposlovali oštre kriterije stabilnosti zajednicke valute, eura. Nekadašnji najbolji daci u predmetu finansijske discipline sada su u magarecoj klupi. Zaista neugodno.
Vladi ne ostaje ništa drugo nego da prevremenim sprovodenjem poreske reforme pokuša napraviti preokret dajuci tako pozitivne impulse klonuloj ekonomiji.
Opet se primjenjuje "princip nade". Vlada ocekuje od gradana da dodatni novac, koji ce im zbog nižih poreskih stopa ostati u novcaniku, potroše i tako doprinesu oživljavanju robno-novcanog krvotoka. Ako je vladina racunica ispravna i ako se uz to oporavi i svjetska privreda, Eichel ce sa izvjesnim zakašnjenjem uknjižiti dodatne prihode u državnoj kasi.
No, u tom slucaju više ne bi trebao da govori o staroj mudrosti da je štenja dobra vec da se ozbiljno prihvati posla saniranja državnih finansija. Naravno, ako do tada Hans Eichel i dalje bude ministar. Naime, kada se do te mjere razmimoidu stvarnost i proklamovani ciljevi, onda je u pravilu ministar vec potrošio sve kredite.