Erdoan traži za Turke ono što ne da Alevitima

Komentari njemačkih dnevnih listova su uglavnom puni kritika na račun Erdoana. Tako list "Frankfurter Allgemeine Zeitung" piše kako Erdoan za Turke u Njemačkoj zahtijeva ono što sam nije spreman da ponudi manjinama u svojoj državi. FAZ dodaje.

"S obzirom na odnos vlade u Ankari prema etničkim manjinama i na to da Turci u Njemačkoj slobodno ispovijedaju islam, da su na njemačkim univerzitetima uvedeni odjeli za obuku imama, ove izjave predstavljaju pravu uvredu. Turčin u Turskoj može biti samo musliman i ništa drugo. Ne može biti kršćanin, alevit ili jezid.

U Turskoj navodno živi dvadeset miliona alevita. Oni nisu priznati kao religijska zajednica. U alevitskim selima turska Vlada gradi samo klasične džamije, ali ne i bogomolje alevita, takozvane Čem-kuće. Djeca alevita moraju pohađati nastavu religije koju organizuje država, za šta je Evropski sud za ljudska prava već rekao kako predstavlja kršenje religijske slobode. Kršćanima u Turskoj se takođe uskraćuju osnovna prava.

Premijer Erdoan je napravio neke ustupke prema kršćanima u sklopu pregovora o pristupu EU, ali ne poduzima ništa protiv neprijateljskog odnosa prema manjinama, koje je vidljivo čak i kod nekih članova Vlade", stji u listu FAZ.

Pazi, fasada!

Iz Turske selimo na Balkan, gdje je privatizacija nekada državnih stanova išla svuda po istom obrascu. Stanove su uglavnom otkupili oni koji su se u njima našli, ali ostala je nebriga prema svemu onome što se nalazi dalje od ulaznih vrata. Posebno je to vidljivo na fasadama. U Beogradu svake godine ima više incidenata u kojima su prolaznici povrijeđeni nakon rušenja dijelova fasade, primijetio je novinar lista "Neue Zürcher Zeitung".

Novinar ovog lista piše kako se ispod oronulih fasada nerijetko nalaze vrijedni i lijepi objekti iz doba između dva svjetska rata, te dodaje:

"Isplatilo bi se sačuvati ove zgrade. Ipak, obnova se odvija na drugi način. Pušta se da zgrade propadnu, potom ih se ruši i grade stanovi za iznajmljivanje koji se uopšte ne uklapaju u izgled grada. Ti objekti su veliki i bezidejni, građeni po nacrtu arhitekata čiji je jedini nalog da se iz svega izvuče što veći profit. Odnosi starih stanara i novih vlasnika su često razlog zbog kojeg propadaju stare zgrade. Za krov, fasade i stubišta su odgovorni svi. Ipak, teško je ubijediti ljude koji stanuju u prizemlju da je važno odvojiti novac za obnovu krova.

Čak i firme kojima se uplaćuje za održavanje zgrade, novac koriste samo za najvažnije popravke. Glavu gore i pazite kada prolazite pored oronulih zgrada, savjetuje jedan lokalni list. Ipak i to je opasno. Jer najveća opasnost za pješake nalazi se u visini očiju - radi se o automobilima", završava članak u listu Neue Zürcher Zeitung.

Autor: Azer Slanjankić

Odg. ur.: Belma Fazlagić-Šestić