"Erdogan sebe vidi kao sultana"

„Bez Evrope“ i "Erdogan sebe vidi kao sultana" naslovi su tekstova u listu Velt (Die Welt) u kojima se autor Boris Kalnoki osvrće na govor turskog premijera Redžepa Tajipa Erdogana nakon što je reizabran za predsjednika njegove Partije za pravdu i razvoj (AKP).

Erdogan neće mirovati

„Redžep Tajip Erdogan u svom govoru je iznio viziju budućnosti svoje zemlje i čitavog regiona do 2071. godine. A to je budućnost u kojoj nije bilo mjesta ni za jednu jedinu riječ o Evropskoj uniji. Umjesto toga u njegovom govoru je bilo mnogo mjesta za islam. Mediji naklonjeni vladi u Ankari, odnosno islamski orijentisani mediji, ponosno izvještavaju o 200 gostiju iz inostranstva na Kongresu AKP. Međutim, jedini koji ne dolazi iz neke od islamskih zemalja je bio bivši njemački kancelar Gerhard Šreder (Schröder), stari Erdoganov prijatelj. Zapravo, jedini predstavnik 'Zapada'. Ostatak: Hamas, Kirgistan, Egipat, Irak, samo islamske zemlje i organizacije“, komentariše Kalnoki u listu Velt i nastavlja:

„Datum 2071. nije slučajno izabran. Naime to je hiljadugodišnji jubilej bitke koja je označila početak kraja hrišćanskog Vizantijskog carstva i početak turskog prodora kroz vrata Evrope. Erdogan takođe poziva na zajedničku budućnost islamskih zemalja, koje će kao blistava sila predvoditi Turska, koja je pokazala da islam i savremenost, kao na primjer demokratija, nisu u protivrječju“, piše Kalnoki i dodaje da Turska sebe ne vidi onako kako je često karakterisana na Zapadu, kao „most između Istoka i Zapada“. „Ahmet Davutoglu, ministar spoljnih poslova Turske je neumoran u osuđivanju takvog poređenja. Jer, želja je da se bude 'centar gravitacije, dakle centar moći'“, smatra komentator njemačkog dnevnika Velt .

Berlinski Tagescajtung (Tageszeitung) komentariše da je „4. Kongresom AKP za Tursku završena jedna i počela nova era“ i nastavlja: „Nakon 10 godina na mjestu predsjednika vlade za Erdogana je na vidiku kraj premijerske funkcije ali i funkcije predsjednika partije. I to ne zbog toga da on treba da strahuje da će izgubiti na predstojećim izborima, već jednostavno jer je to tako uređeno statutom stranke. Bilo koji funkcioner može ostati najmanje tri mandata na mjestu predsjednika. No, svako zna da Erdogan neće mirovati i da će se 2014. godine boriti za mjesto predsjednika Turske“, piše Tagescajtung.

Nova medijska kontrola

Austrijski list Prese u gostujućem komentaru piše o rođenju novih metoda medijske kontrole u Srbiji.

„Prvo su bili komunisti: prijetnje, ucjene, direktne komande, lukave ideološke domišljatosti, cenzura. Sve su to sistemi koji su se koristili u bivšoj komunističkoj Jugoslaviji u različitim dozama. A onda se krajem 80-ih u sred ove za novinare neurotične situacije događa se eksplozija ultranacionalizma. I onda su mnogi medijski ljudi i u Zagrebu i u Beogradu dobili otkaze. Neki od nas su ipak morali da zadrže posao, pa su objašnjavali ratne planove, puštali patriotske pjesme, ukratko: podizali borbeni duh. Mnogi to nisu rado radili, ali su radili.

Na sve bi se to moglo gledati kao na lanjski snijeg, ali se on ne topi i tu je problem. Autoritarni ratni režimi u Hrvatskoj i Srbiji su pronašli čarobnu formulu, koju su čak i empirijski i dokazali - kako voditi rat i gledati televiziju. Bez apsolutne političke kontrole srpske državne televizije, Milošević (Slobodan prim. aut.) nikada Srbe ne bi podigao sa kauča i odveo u rat. A ni Franjo Tuđman se ne bi mogao toliko nakon rata, do kraja 90-ih, održati na vlasti da nije imao apsolutnu kontrolu nad Hrvatskom televizijom.

Pitanje koje se nameće je mogu li sada ti isti mediji koji su iscijeđeni finansijski, profesionalno poniženi, gdje su povremeno pravljene kadrovske čistke, odgovoriti „zapadnim standardima“? No, na Balkanu se ovo pitanje prevodi na sljedeći način: Jesu li javni servisi u Hrvatskoj i Srbiji još uvijek nacionalsitčki u svom izvještavanju? Ako je tako, da li je to onda njihova krivica?“ – pita se Vesna Knežević u gostujućem komentaru u listu Prese i nastavlja: „Kako je najlakše prepoznati hrvatski nacionalizam? Tako što u zajedničkoj istoriji ne smije da se potkrade greška. Svaki period mora da bude besprijekorno humanistički predstavljen. Umjesto da se jednostavno kaže: 'Ustaška vlada je za našu naciju bila besramno vrijeme', upotrebljava se sljedeća formula: 'Vrijeme ustaštva bi za nas moglo biti ponižavajuće, ali...'

Srpski pak nacionalizam, ili biti nacionalista, mogao bi se obrazložiti na sljedeći način: prvo Kosovo – bez obzira da li je riječ o realnim činjenicama ili osjećaju nacionalnog identiteta, a ne znajući zapravo tačno zašto. A Radio televizija Srbije pokušava da se oslobodi balasta prošlosti praveći više 'nacionalni' nego 'nacionalistički' program. To bi joj moglo, i to ne prvi put, poći za rukom. Ali, novi vlastodršci u Beogradu aktivirali su staru taktiku iz opozicionog vremena. Oni pozivaju građane da ne plaćaju pretplatu dok se televizija ne poboljša. Ranije su to bile realne osobe, a sada su to duhovi koji se šire internetom i tabloidima – i to s uspjehom. Nova metoda medijske kontrole je rođena“, piše Prese i zaključuje: „Istorija nas neće učiniti pametnijima. Naravno kada nema novinara koji bi izvještavali o greškama i propustima.“

Priredio: Svetozar Savić

Odgovrni urednik: Mehmed Smajić