Estonska očekivanja: šta će reći Obama?

Prije nešto više od sedam dana, neposredno prije posljednjeg napada proruskih separatista u istočnoj Ukrajini, snage Kijeva zaplijenile su protivničko teško naoružanje. To je oružje koje isključivo koristi ruska vojska, a dokumenti zarobljenih boraca ukazuju na to da nisu u pitanju proruski odmetnici ili lokalni teroristi, već oružane snage Moskve.

Ispitivanje je pokazalo da oružje i vojnici dolaze iz jedne od najprestižnijih ruskih vojnih jedinica – elitne pskovske vazduhoplovne divizije. Naravno, sve su to laži i izmišljotine, tvrde ruski zvaničnici – sve osim tajnih sahrana koje su počele prošle nedjelje u Pskovu, pri čemu su porodice stradalih vojnika ostale bez odgovora na pitanje šta se desilo s njihovim muževima, sinovima i očevima.

Ali Moskva je skoro pa priznala da su njihove snage bile u Ukrajini kad je ta grupa ruskih vojnika zarobljena. Anonimni izvor iz ruskog Ministarstva odbrane kaže da su oni „slučajno zalutali u Ukrajinu, dok su bili na graničnoj straži“. Grad Pskov na sjeverozapadu Rusije samo je 50 kilometara udaljen od granice Estonije i Litvanije, odnosno granice NATO-a. Imajući u vidu takve okolnosti u Ukrajini, potpuno je razumljivo zašto su Estonci, Litvanci, Letonci i Poljaci zabrinuti. Jer šta bi odvratilo Putinove padobrance iz Pskova da iz bilo kog razloga zalutaju preko granice koja je im je na dohvat ruke, ako to čine i u hiljade kilometara udaljenoj istočnoj Ukrajini?

Nevjerovatan scenario?

Koliko god se činilo nevjerovatnim da bi takav scenario mogao da se odigra u stvarnom životu, nije na odmet biti oprezan. Još proljetos je odlučeno da je u istočnom dijelu Alijanse potrebno pojačano prisustvo snaga koje će omogućiti bezbjednost. Prve mjere već su sprovedene, s očekivanjem da će lideri NATO-a odobriti i više od toga na samitu u Velsu ove nedelje.

Na osnovu toga, lako je zaključiti da će američki predsjednik Barak Obama tokom posjete Talinu u sredu (3.9.) donijeti neke dobre vijesti. Prvo, naravno, on će biti tu da lično uvjeri Estoniju i druge baltičke države da je SAD posvećena NATO-u i čuvanju njegovih granica, kao i da poruči Vladimiru Putinu da i ne pomišlja da se petlja u te krajeve.

Posjetom zemlji koja zaista izdvaja dva odsto bruto društvenog proizvoda za odbranu i koja je uvijek obezbjeđivala značajna sredstva za misije NATO-a, Obama će također poslati poruku ostalim članicama Saveza. Izdvajanje Estonije kao pozitivnog primjera za ostale zemlje sigurno će podstaći njihovo samopouzdanje.

Ali, na stranu simbolika – Estonci od Obame očekuju da se založi za konkretne mjere koje će omogućiti obećano povećano prisustvo NATO-a. Oni očekuju potvrdu da će te mjere stupiti na snagu odmah – za početak privremeno, a onda možda i trajno.

Diktator u komšiluku

Ali tu već sve postaje veoma zamršeno. Kada je njemačka kancelarka Angela Merkel sredinom avgusta posjetila Rigu, ona je isključila mogućnost „trajnog pozicioniranja borbenih trupa“ u regionu.

Reakcija u Talinu bila je na granici histerije i vjerovatno nepravedna prema kancelarki. Ona je, kako se ispostavilo, samo izgovorila ono što je već bilo usvojeno u pregovorima. Angela Merkel nije mogla da zna da su i lokalni političari i NATO lideri zaboravili da o tome informišu javnost.

Uoči samita NATO, generalni sekretar Anders Fog Rasmusen, kao i estonski političari, podigli su očekivanja u javnosti da će pomoć Estoniji biti veća i bolja, bez ulaženja u detalje. U očima prosječnog Estonca stvorila se slika kilometarskih tenkovskih kolona i hiljada savezničkih vojnika koji će marširati okolo.

Uspjeh Obamine posjete zavisi od toga šta će reći u Talinu, ali također i od toga da li će očekivanja smjestiti u realan kontekst. Postoji i nekoliko stvari koje bi trebalo da budu izrečene protiv stalnog pomjeranja tenkovskih kolona na putevima ili hiljada vojnika koji se spuštaju noću u barove u malom selu pored baze.

Ali opet, tu je diktator u neposrednom komšiluku, koji ne razmišlja mnogo da li će napasti komšije vojnom silom. A NATO može da bude garant odbrane od takvih lidera koji su laki na obaraču – samo ukoliko svoje mjere uvjerljivo argumentuje.