„EU primorava Srbiju da odustane od Kosova"

DW: Dijelite li utisak da proširenje sve više pada u zapećak zbog kriza kroz koje prolazi Evropska unija poput finansijske krize, Bregzita, jačanja desničara i neizvjesnih odnosa sa Bijelom kućom?

Sevim Dagdelen: EU je u takvom stanju da, ako bi sada trebalo sama sebi da pristupi, imala bi velike probleme da ispuni kriterijume. Najveći deficiti na nivou EU postoje upravo u vladavini prava i demokratiji. Uz to mnogi doživljavaju EU kao mašineriju za razgradnju socijalne države. Za milione ljudi više ne važi obećanje o blagostanju koje je nekada bilo skopčano sa jačom integracijom. S obzirom na to sve je veća skepsa u pogledu proširenja EU. Nju pojačava činjenica da EU u pristupnim pregovorima sa Turskom stalno gazi sopstvene kriterijume pa je posljednjih godina nazadovanje na polju ljudskih prava nagrađivala intenziviranjem pristupnih pregovora. Na to mnogi gledaju s nevjericom. Takvo ponašanje umanjuje prihvatljivost proširenja EU generalno.

Sjećam se pristupanja Bugarske, Rumunije ili Hrvatske. U Njemačkoj je dio medija, predvođen bulevarskim Bildom, tada budio utisak da „stižu nove siromašne zemlje da uzmu naše pare". Da li se uopšte može očekivati od vladajućih političara u EU da pred biračima pokrenu temu proširenja?

Skeptična sam po tom pitanju. S jedne strane se u EU ne nazire promjena socijalne politike, sa druge se u pitanjima proširenja i susjedske politike EU orijentiše na učvršćivanje fronta prema Rusiji i tako stvara nove konflikte u Evropi umjesto da otvara perspektive za mirna rješenja. Ako se na Balkanu slijedi jedino cilj da se države tjeraju na priključenje sankcijama EU protiv Rusije, onda se te države guraju u nove podjele. To svakako nema veze sa socijalnim i demokratskim perspektivama. Osim toga, nema budućnost politika proširenja koja prevashodno slijedi interese velikih koncerna iz Njemačke i Francuske.

Vidimo da se, kada je u pitanju Srbija, u Briselu gotovo isključivo raspravlja o odnosima sa Kosovom. Recimo kada se razmatra da se otvori poglavlje 27 (životna sredina), pita se kakav je napredak u dijalogu sa Prištinom. Da li EU koristi pregovarački proces kako bi na Balkanu sprovela političke ciljeve?

Cilj je da se Srbija primora da odustane od Kosova i zato se koriste pristupni pregovori. I tu EU povređuje sopstvene kriterijume. Takav nastup institucija EU nije utemeljen ni u čemu jer i dalje postoje članice EU koje ne priznaju proglašenu nezavisnost Kosova. Sa tim u vezi nalazim da je problematično što EU nedvosmisleno ne osudi velikoalbanske planove. Godinama je okretana glava i pred rastućim islamističkim uticajem na Kosovu kroz projekte saudijskih mecena. Teško je oteti se utisku da se koriste sva sredstva kako bi se potisnuo ruski uticaj na Balkanu, da se prije svih Srbija surva u nove sukobe, da se ruskim projektima postavi što više balvana na put, kako možemo da vidimo na primjeru gasovoda Južni tok. Da kažem jasno: EU pokušava da primora Srbiju na odustajanje od Kosova i učešće u Hladnom ratu protiv Rusije. Pa i onda bi bilo potpuno neizvjesno da li bi Srbija zaista pristupila EU.

Šta mislite o ideji o EU u više brzina? Mnogi u Srbiji i susjednim zemljama misle da je to jedini način da se pristupi makar nekakvoj EU druge ili treće kategorije.

Mi već svjedočimo postojanju EU u više brzina. Taj trend će se pojačati i, paradoksalno, dodatno ugroziti zajedništvo u EU. Pa on ipak ne znači bolju pristupnu perspektivu za Srbiju. Pod postojećim uslovima je velika opasnost da u slučaju pristupa dođe do dodatnih socijalnih zatezanja. U tom svjetlu je euforija oko EU potpuno neprimjerena. Na primjeru Grčke se može vidjeti kako institucije EU i Evropska komisija brutalno doprinose potpunom ruiniranju jedne zemlje i guraju čitavo stanovništvo u bijedu i siromaštvo. Zato će skepsa prema EU samo jačati ako izostanu socijalni i demokratski restart.

*Sevim Dagdelen, 1975, je političarka njemačke Ljevice i savezna poslanica od 2005. godine. Ona je članica Spoljnopolitičkog odbora Bundestaga. Pripada lijevom krilu partije i u svojim nastupima oštro kritikuje kapitalizam, NATO, i dešavanja u Turskoj, zemlji u kojoj su joj rođeni roditelji. Tako je nastupila i na velikom kongresu Ljevice proteklog vikenda kada je ta stranka izglasala program za predstojeće parlamentarne izbore.