1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

EU u teškoj misiji u Venecueli

Mirra Banchon
10. mart 2019

Međunarodna kontakt grupa koju podržava EU se sastaje krajem marta. Ona bi trebala pronaći mirno rješenje borbe za vlast u Venecueli. Međutim, šanse za uspjeh su neizvjesne.

https://p.dw.com/p/3EfUf
Foto: picture-alliance/dpa/E. Verdugo

S obzirom na eksplozivnu situaciju u Venecueli teško je predvidjeti kako će se do kraja marta razvijati borba za vlast koju vode predsjednik Nicolás Maduro i opozicioni političar i samoproglašeni predsjednik Juan Guaidó. Tek tada će se sastati Međunarodna kontakt grupa koju podržava EU i koja bi trebala pronaći miran put izlaska iz krize.

Ministarstvo vanjskih poslova u Berlinu je u četvrtak pooštrilo mjere sigurnosti i preporučuje građanima da ne putuju u Venecuelu. Daniel Kriener, njemački ambasador u Caracasu, proglašen je personom „non grate" i mora napustiti zemlju. Venecuelanska vlada predbacuje Krieneru miješanje u unutrašnje stvari zemlje. To ostavlja malo nade za rad Međunarodne kontakt grupe kojoj, pored Njemačke, pripadaju Urugvaj, Kostarika, Ekvador, Francuska, Španija, Italija, Holandija, Portugal, Velika Britanija i Švedska.

Iako je venecuelanska vlada spremna da „ima dobar odnos pun poštovanja i saradnje sa svim evropskim zemljama", u saopštenju Ministarstva vanjskih poslova se navodi da ona ne želi dozvoliti aktivnosti diplomatskih predstavnika koji bi se miješali u unutrašnje stvari Venecuele.

Njemački ambasador Daniel Kriener
Njemački ambasador Daniel KrienerFoto: Imago/V. Sharifulin

Dakle, nema povoljnih preduslova za rad Međunarodne kontakt grupe. Njena misija je inače jasno formulisna: stvoriti neophodne uslove i garancije za slobodne izbore i omogućiti nesmetanu dostavu humanitarne pomoći po međunarodnim standardima.

Prva delegacija Kontakt grupe, koja je osnovana 7. februara u Montevideu, boravila je 20. i 21. februara u Venecueli i vodila prve razgovore sa predstavnicima vlade, opozicije i organizacija civilnog društva. Kratko prije toga je Venecuela odbila ulazak u zemlju jednoj grupi evropskih parlamentaraca.

Kada se Juan Guaidó uprkos prijetnjama da će biti uhapšen, 4. marta iz inostranstva vratio u zemlju, na aerodromu u Caracasu ga nisu dočekale samo njegove pristalice nego i ambasadori iz Njemačke, Francuske, Holandije, Portugala, Rumunije i Španije. Međutim, nalog da napusti zemlju je dobio samo diplomatski predstavnik Njemačke.

Suprotan položaj od onog koje imaju SAD

Američke prijetnje vojnom intervencijom, koja je odbijena od strane EU, predstavlja poseban izazov u aktuelnoj veoma napetoj situaciji. „Upravo sada međunarodna zajednica mora vršiti pritisak na vladu u Venecueli. Međutim, na drugačiji način od tzv. Lima grupe latinoameričkih zemalja zajedno sa pekomjerno agresivnim djelovanjem SAD. Dobro je što se EU pokušava pozicionirati drugačije od SAD", izjavio je za DW Pawel Zerka iz ECFR-a (European Council on Foreign Relations)

„Predsjedniku Nicolásu Maduru je uspjelo da na granici zaustavi dostavu humanitarne pomoći. To jasno pokazuje da demokratska primopredaja vlasti u Venecueli neće biti jednostavna. Guaidóvo vrijeme je prošlo", smatra Zerka.

Masovni protesti u Venecueli protiv predsjednika Madura
Masovni protesti u Venecueli protiv predsjednika MaduraFoto: Reuters/M. Quintero

U aktuelnoj situaciji „Guaidó i Maduro moraju međusobno razgovarati", kaže Zerka. Međutim, za jedan takav neophodni dijalog, prema navodima ovog analitičara, potrebna je podrška međunarodnih aktera koji jednostrano ne podržavaju samo Guaidóa ili čak pozivaju na vojnu intervenciju.

Fleksibilnost ili nekoherentnost?

21 od 28 zemalja članica EU je priznalo Guaidó kao „prelaznog predsjednika". Jednoglasna odluka o tome da sve zemlje članice EU ga priznaju nije postignuta. Italija, Grčka,Slovačka, Rumunija, Malta i Kipar su to odbile iz više razloga.

Vlada u Venecueli je ovu razliku između članica EU i EU u cjelini označila kao nekoherentnu jer se na jednoj strani propagira dijalog dok se istovremeno Guaidó priznaje kao samoproglašeni predsjednik.

Prema navodima analitičara ECFR-a nedostatak jednoglasnosti u Evropi nije nedostatak jer dozvoljava EU da ide drugim putem od onog kojim idu mnoge zemlje članice EU. „To bi se moglo pokazati kao jedna vrsta dodatne vrijednosti", kaže Zerka.

Uprkos svemu tome pozicija EU u potrazi za izlaskom iz venecuelanske krize nije odlučujuća. Odlučujući impuls mora doći iz regiona i same zemlje, kaže stručnjak ECFR-a. „Međunarodna konakt grupa bi mogla poduprijeti legitimnost jednog dogovorenog prelaznog procesa".

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android