Europa na udaru moderniziranog rasizma

Oboje su politički uspješni, vrijede kao karizmatični i oboje imaju plavu kosu. I – oboje su protiv Europe. Marine Le Pen i Geert Wilders su čvrsto odlučili tijekom slijedećih izbora za Europski parlament 2014. godine, zajedno nastupiti. „Imaju dovoljno zajedničkog za osnivanje anti-europskog saveza. Oni su protiv stranaca, europske integracije, potpiruju strah protiv nadmoći Bruxellesa i slušaju neki navodni glas naroda. To je nažalost dobra osnova za zajednički rad. No, ako će svaka europska zemlja svoje nacionalne interese postaviti iznad svega, tada će Europa biti uništena“, kaže Sylvie Goulard iz Marseillea, zastupnica liberala u Europskom parlamentu.

Međutim, stvaranje neke europske kooperacije desničarskih stranaka na europskoj razini, bilo bi ipak teško sprovesti u djelo, uvjeren je Kai Arzheimer iz Instituta za političke znanosti na sveučilištu u Mainzu. „I u prošlosti smo u Europskom parlamentu imali slična osnivanja ovakvih frakcija, no one su se redovito nakon dvije do tri godine raspadale. Konkurencija među njima je bila prevelika a posebno im je nedostajalo profesionalizma. No, ovi su projekti propali prvenstveno zbog toga što nisu bili u stanju biračima objasniti zašto neka nacionalistička stranka mora surađivati s drugim europskim strankama“, objašnjava Kai Arzheimer.

„Nacionalni front još uvijek širi otrov“

Prema ispitivanjima, stranka Nacionalni front na čijem čelu se nalazi Marine Le Pen, mogla bi u svibnju 2014. godine, na sljedećim europskim izborima, osvojiti prvo mjesto u Francuskoj. I Nizozemac Geert Wilders sa svojom Strankom slobode nalazi se u usponu. Le Pen i Wilders predstavljaju zapravo jednu novu generaciju desničarskih političara. Oni razmišljaju dalje od svojih prethodnika, kreću se izvan nacionalnih okvira i što je najvažnije – umjereniji su od prethodne generacije. „Ton kojim govori Marine Le Pen u usporedbi s njezinim ocem, nije tako otvoren“, kaže Sylvie Goulard podsjećajući na najčešće vrlo provokativne nastupe osnivača stranke Nacionalni front, Jean-Marie Le Pena. No, sadržajno gledano, ova stranka i dalje širi svoj otrov a među njezinim članovima ima još uvijek mnogo rasista. Primjerice, prema stranačkom programu, francuski građani trebali bi u odnosu na druge u zemlji, imati prednost. Na ovom mjestu, Nacionalni front čak krši EU zakon i konvencije o poštivanju ljudskih prava.

„Današnji predstavnici političke desnice, prema van se predstavljaju kao zastupnici slobode i demokracije, kao liberalni zaštitnici prava žena pa čak i homoseksualaca. Tradicionalni slike neprijateljstva kao što su antisemitizam i nacionalizam, sada su prekriveni nečim novim – primjerice, otporom prema europskim integracijama. Time su na neki način postale prihvatljivije i popularnije i za druge“, smatra Kai Arzheimer.

On dodaje kako su ove nove, uspješne desnoradikalne stranke tek vrlo rijetko otvoreno rasističke. A budući da je danas uvijek riječ o sukobima raznih kulturnih vrijednosti, ovaj modernizirani rasizam je u društvu uopće puno prihvatljiviji“, kaže ovaj politolog. „Neprijateljstvo prema strancima koje još uvijek postoji, više nije upereno prema drugim građanima zapadne Europe. Danas se stremi ujedinjenju nacionalnih država kako bi se zaštitila vlastita nacionalnost i vlastiti identitet. Stoga bi i ovaj novi Savez trebao štititi liberalne vrijednosti od ljudi iz drugih kultura“, objašnjava Kai Arzheimer.

Jednostavno rješenja za složene probleme

Prema mišljenju Sylvie Goulard, kritika politike iz Bruxellesa je od početka izbijanja financijske krize, samo ojačala desničarske, populističke grupe koje zastupaju anti-europska stajališta. „Fenomen žrtvenog janjca nije nimalo začuđujući u ovakvim vremenima jer EU nije uvijek niti imala jasna politička stajališta. I u Francuskoj su političari u krizi djelovali bespomoćno a nisu sprovedene niti važne reforme. Predsjednik Holland do sada nije bio jako uspješan pa sada nažalost Marine Le Pen se čini kao bolja alternativa, tim više što do sada nije nikada bila na vlasti i imala moć“, kaže ona.

No, Francuska i Nizozemska po ovom pitanju nisu izuzeci. I u drugim europskim zemljama se primjećuju slične desničarsko populističke anti-europske stranke. Primjerice, NPD u Njemačkoj, britanski Nacionalni front, Jobbik u Mađarskoj te Ataka u Bugarskoj. Svima njima je jedno zajedničko – obećanje rješavanja vrlo složenih problema, jednostavnim sredstvima. I to ne samo u vlastitim zemljama, već diljem cijele Europe.

Autorice: Sabrina Pabst / Željka Telišman

Odgovorni urednik: Svetozar Savić