Europska unija i problem vegetarijanskog hamburgera

Zapravo se Europski parlament ovih dana nateže s reformom agrarnih subvencija unutar Europske unije, jednog od najvećih reformskih projekata EU-a. No tu je i zahtjev kojeg podržava udruga poljoprivrednika Copa-Cogema da se u budućnosti zabrani neki proizvod nazivati pljeskavicom, burgerom ili kobasicom ako proizvod zaista ne sadrži meso. Dakle zabrana proizvoda poput „soja kobasica" ili „veggie pljeskavica" jer oni samo, kako se obrazlaže, zbunjuju kupca i navode ga na pogrešne zaključke.

Mislite li to ozbiljno?

No postavlja se pitanje komu bi zapravo koristio ovaj zakon i bi li on uopće bio prikladan vremenu i svrsishodan. Prije se Europskoj uniji uvijek iznova predbacivalo da se bavi sitničarenjem i donošenjem suvišnih i besmislenih pravila. Kao primjer se rado navodi odredba o zakrivljenosti krastavaca. Boris Johnson, današnji premijer Velike Britanije, a u osamdesetima novinar u Bruxellesu, je postao poznat pišući upravo kritike na račun ovih besmislenih pravila. Između ostalog su godinama ovakve priče i dovele do Brexita.

Često se kao besmislena navodi i odredba o traktorskim sjedalicama koja regulira oblik, materijal i veličinu EU traktorske sjedalice. No ova ideja nije plod briselske birokracije nego želja bavarske udruge proizvođača traktora.

Slično je sada i s pitanjem „veggie burgera": ne radi se o ideji nekog činovnika u Bruxellesu nego o želji irskih poljoprivrednika koji vode bitku protiv pljeskavice u kojoj se ne nalazi meso. Ova borba je pomalo nerazumljiva jer zašto ne nekome dozvoliti da jede pljeskavicu od mljevenog graha i soka cikle? I nije li potpuno svejedno kako će se ovo kulinarsko dostignuće nazivati?

Isto tako se kobasicom ne smije nazvati jelo kod kojeg je u crijevo ne-životinjskog porijekla utisnuta masa od lješnjaka ili kvinoje a ne od svinjetine, junetine ili janjetine.

No, nemamo li zaista važnijih briga? U sjeni rasprave o EU proračunu, reforme poljoprivrednih subvencija, podizanja klimatskih ciljeva i ponovnog dramatičnog povećanja broja novozaraženih koronavirusom, poljoprivrednicima bi zaista trebalo poručiti: idite kućama i dajte zastupnicima da se bave važnijim temama. Oni za „burgere" i „kobasice" zaista nemaju vremena.

Postoji li nešto kao zaštita pojma „burger"?

Već i površni pogled u Wikipediju otkriva mnoge priče vezane uz pojam „burger". Po jednoj legendi hamburški mornari su u bijeli svijet odnosili svoje kosane odreske koje su stavljali u zemlju. Po jednoj drugoj teoriji, burger je izmislio jedan ugostitelj na svjetskoj izložbi u St. Louisu 1904. a po jednoj trećoj „hamburger" uopće ne dolazi iz njemačke luke nego iz jednog istoimenog mjesta u saveznoj državi New York. Dakle kako zaštititi proizvod koji ima tako „nestabilno" porijeklo? Ili kada se pod tim pojmom podrazumijeva jako široki dijapazon proizvoda: od industrijski proizvedene smrznute pljeskavice do kosanog odreska od najskuplje organske govedine. Zašto onda hamburger ne bi moglo biti i jelo s pljeskavicom u kojoj nema mesa.

Tko voli, nek izvoli

Zapravo se pljeskavice za hamburgere mogu spravljati od svega što se da usitniti i od čega se može napraviti masa za pečenje.I zato bi vegetarijanski hamburgeri trebali biti smješteni u kategoriju „može se ali ne mora".

Sloboda da se jedu najrazličitije stvari spada u europsku tradiciju: od raznih punjenih životinjskih želuca, svinjskog u Njemačkoj ili ovčjeg u Škotskoj, preko puževa ili svakojakih žitelja mora. Još nitko nije umro zato što je umjesto pljeskavice od govedine pojeo pljeskavicu od soje.

Možda bi se trebalo prisjetiti kantina s početka 20. stoljeća kada su vegetarijanci bili zaista rijetka vrsta. Tada su kuhari spravljali „popečke" od mrkve, graška i ostalih ne mesnih ostataka. I tako je nastalo jelo koje se jede i izvan vegetarijanskih krugova „povrtni popečak". Možda ovo jelo ponovno postane moderno, „vintage". Ako mu se još nadjene engleski naziv poput „Veggie-fried-pattie", uspjeh je zajamčen.