Evropa "talac" gasnog spora Ukrajine i Rusije

Sve do početka ove godine snabdijevanje preko gasovoda koji iz Rusije, preko Ukrajine vode ka ostatku Evrope, bilo je uredno. Međutim, Ukrajina i Rusija se nisu mogle dogovoriti o produženju ugovora o isporukama - sporna je bila, i još uvijek je, cijena.

Rusija inače raspolaže trećinom svjetskih rezervi gasa. Najveći proizvođač je kompanija Gazprom koja je u potpunosti pod kontrolom vlade u Kremlju. Stoga je za sve dobro da gaje dobre odnose s Vladimirom Putinom, koji je još uvijek najuticajniji političar Rusije. Tako politički vjerna Bjelorusija dobija gas po izuzetno povoljnoj cijeni, Ukrajina ne. Gas postaje sredstvo političkog pritiska. Vlada u Kijevu smatra da je komšije iz Moskve ucjenjuju. Oni smatraju da im vlada u Moskvi ovako poručuje da bi Ukrajina trebalo da se drži podalje od članstva u NATO-u i u EU, a da bude prijateljski nastrojena prema Rusiji.

Vi imate gas, ali mi kontrolišemo gasovod

Ipak, situacija je komplikovana. Ukrajina nije samo mušterija, nego i tranzitna zemlja. Čak osamdeset odsto ruskih isporuka za Evropu se odvija preko ukrajinskih gasovoda. Jedni zavise od drugih. Sve tri strane, i Ukrajina i Rusija i ostatak Evrope, htjele bi da se ta ovisnost smanji. Rusija i Njemačka su stoga postigle sporazum o gradnji gasovoda koji će ići po dnu Baltičkog mora. Na taj način bi se zaobišla Ukrajina kao tranzitna zemlja. Ipak, to Njemačku ne čini manje ovisnom od ruskih isporuka ovog energenta.

Njemačka većinu gasa dobija sa zapada

Nema mjesta za paniku. Dvije trećine gasa za Njemačku stiže iz Holandije, Velike Britanije i Norveške. Ipak, zalihe u tim zemljama nisu tako velike, pa je za očekivati da Rusija poveća svoj dio kolača. Zato Njemačka, ali i druge članice EU, pokušavaju da pronađu alternativu za ruske isporuke.

Stoga se već godinama planira izgradnja gasovoda pod nazivom Nabuko. Ovaj gasovod, koji bi spajao istok i zapad, ne bi išao kroz Rusiju. Do potrošača u Evropi bi trebalo da sprovede gas iz zemalja oko Kaspijskog jezera. Budućnost projekta je, međutim, neizvijesna. Potencijalni proizvođači gasa, kao što su Azerbejdžan, Kazahstan, Turkmenistan ili Iran, još uvijek nisu dali zeleno svjetlo. Razlog: Rusija ima uticaja na politiku u tim zemljama i ona to koristi kako bi vodu navela na svoj mlin.

Moskva nema drugo tržište osim Evrope

Ukoliko i ne dođe do gradnje Nabuka, teško je povjerovati da će doći do ekstremnog slučaja u kojem bi Moskva zavrnula slavine na gasovodima ka Evropi. Devedeset odsto njene proizvodnje ovog energenta usmjerena je ka zapadu Evrope. Kina nije ovisna o ruskim isporukama, a između ove dvije zemlje i ne postoje gasovodi. Ukoliko Rusija prekine isporuke za zapad Evrope, onda će jednostavno ostati da sjedi na vlastitim zalihama koje neće imati kome da proda. U tom slučlaju bi moglo doći i do kolapsa državnog giganta s početka priče - kompanije Gazprom.