Evropa u malom

Festival nacionalnih manjina Mala Evropa u gradu koji je i u bivšoj državi bio poznat kao Evropa u malom nije slučajnost već prilika da se prikaže mali dio bogatstva koji se krije u opštini sa oko dvadeset nacionalnih manjina.

Italijani iz sela Štivor mogu se pohvaliti da su uspjeli zadržati i dijalekt koji su donijeli prije 127 godina koji se govori samo još u tri mala mjesta i to u Italiji. Mnogima su otkrili da je pored tjestenine za Italijane karakteristična i pura sa prelivima od sosa i sira. Pitanje za stručnjake je šta sa čim pomiješalo. Od domaćica koje su sve to spremale dobili smo odgovor da je sve po italijanskim receptima. Oni koji su bili tu i imali priliku da probaju nisu postavljali previše pitanja. Ipak nije pristojno pričati punih usta.

Miješanje kultura

Gladnih usta bilo je posebno oko češkog štanda, što i ne čudi kada je ovaj narod svoj nacionalni identitet predstavio kroz buhtle, štrudle, medenjake ili pernike kako se originalno zovu. Miješanje kultura se najbolje i može pokazati kroz kuhinju, tako se kod Čeha pojavila štrudla koja je poznata kao njemačko nacionalno jelo. To je samo mali dio onoga što se krije u ovoj kulturi, tako su se domaćice žalile što nisu imale prostora da se pokažu i u kuvanim jelima. Dosta toga su donijeli u ove krajeve, pšenični hljeb i krompir koji do tada nije bio prisutan, zauzvrat su se prvi put susreli sa kukuruzom. Iz udruženja Češka beseda kažu kako se mnogo toga gubi ali i dobija mješanim brakovima, kojih na ovom području ne manjka. Kako kaže jedna od domaćica zaslužna za gužvu oko trpeze, sve je do porodice i „zavisi ko će više povući na svoju stranu mama ili tata“

Romi zaduženi za zabavu

Romski štand je bio očekivano najveseliji. Pokazali su se u igri i pjesmi, a nisu zaboravili ni trube kao ni kočije sa Romskim kraljem kog su doveli iz Banjaluke. Samouvjereni su kad govore o muzici, tvrde da imaju najbolje muzičare. Poznati su i kao dobre zanatlije, a možda se pokažu kao dobri političari jer tek čekaju pravo da se kandiduju na izborima. Biblija stara više od stotinu godina iz Poljske oko 1900 godine stigla na ovo područje našla se na festivalu. Vlasništvo je porodice Zih (Zich) već generacijama i iako neki smatraju da joj je mjesto u muzeju Branko Zih kaže kako ni muzej ni prodaja ne dolaze u obzir. U ovoj knjizi koju više niko ne čita već gotovo četrdeset godina mogu se pronaći tragovi duvana iz lule Brankovog djeda, a kome je i bila omiljeno štivo.

Za kraj su ostali Ukrajinci , najbrojnija nacionalna manjina. Proslavili su ovaj kraj pirogama i veselim igrama koje njeguju u tri društva na ovom području. Pripadnici ove nacionalne manjine imaju priliku da u školi uče svoj maternji jezik, dok ostali na to čekaju. Do naredne godine možda ih bude još. Iz Saveza nacionalnih manjina pomenuše kako se radi na uvođenju romskog jezika, dok Romi sami kažu kako od toga nema ništa.

Priča se da ih ima oko dvadeset, predsjednik Reublike Srpske Rajko Kuzmanović na otvaranju je rekao da ih (bar aktivnih) ima koliko i zemalja EU. Predsjednik Saveza nacionalnih manjina Petar Petrešin kaže da ih ima 19. “Tačan broj bio je 18 kada je u Prnjavor došao jedan Šveđanin. Mi smo ga onda zaveli kao devetnaestu nacionalnu manjinu.“

Samo par udruženja nacionalnih manjina opštine Prnjavor se predstavilo na festivalu. Kako kaže Petrešin to samo mali promil, nije čak ni procenat svega što različite kulture ovog grada imaju da pokažu.

Za sada samo pet od devetnaest nacionalnih manjina ima aktivna udruženja, do narednog festivala možda ih se probudi osamnaest ako su na teritoriji Prnjavora negdje izgubili Šveđanina koji predstavlja devetnaestu manjinu.

Autori: Sanja Srdić

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić