Evropska kuća u Srebrenici

„Kuća povjerenja, kako je popularno nazvaše, stvarala je povjerenje među dojučerašnjim zaraćenim komšijama“, sjeća se tadašnja direktorica Melika Malešević:

„Mi smo samo stvarali uslov da se ljudi češće imaju gdje sresti i sjesti, da razgovaraju o zajedničkim problemima. Uz to smo pokušavali , koliko smo mogli pomoći, u zapošljavanju, u edukaciji itd., sve ne bi li se pokrenuo život. Sada sa ove distance mislim da to nije bilo dovoljno. Ja sam se uvjerila da u Srebrenici nema nacionalne mržnje, možda tu i tamo, kao i svugdje drugo, ali Srebrenica može biti primjer cijeloj Bosni i Hercegovini kako se živi i radi. Srebrenicu čine ljudi koji su unatoč svemu u sebi prevazišli i mržnju i osvetu"." Da bi se to moglo reći treba ljude upoznati, a ja mislim da sam za deset godina dosta ljudi upoznala i znam da u njima ne čuči ni trunka mržnje. Međutim, Srebrenici treba podstrek, najprije ekonomski, da mladi ljudi imaju posao, da mogu otići na kafu. Mislim da je to ono što nedostaje. Smatram da je Kuća povjerenja izvršila svoju misiju, na to sam ponosna, a sada treba dati šansu i drugima da nastave. Posebno mi je drago što su sada tu djeca, raspjevana mladost na kojoj je budućnost“.

Ovo nam je kazala Melika Malešević na vijest da se u Srebrenici u nekadašnjoj Kući povjerenja, nakon što je postala Kuća dobrih tonova, danas rađa i prva „Europahaus“ u Bosni i Hercegovini. Melika je nakon deset godina provedenih u Srebrenici otišla u penziju i vratila se porodici u Sarajevo.

Kuća dobrih tonova

Njemački projekat je okončan prije tri godine i Opština Srebrenica je zgradu dodijelila austrijskoj organizaciji Bauern helfen Bauern/Seljaci pomažu seljacima iz Salzburga koja u Srebrenici na različite načine pomaže već 18 godina.

Predsjednica ove organizacije i Predsjednica udruženja „Superar Srebrenica“ Doraja Eberle kaže: „Kada sam u Srebrenicu, prvi put došla prije 18 godina, mislila sam da ovdje nikad više ljudi neće živjeti zajedno, da neće biti suživota. Došla sam na ideju da bi možda mladi ljudi mogli nešto promijeniti i to baš kroz muziku. To se počelo ostvarivati prije pet godina kada je nastao „Superar“. Djeca su promjenila ton u Srebrenici. Znam kakvi smo bili prije pet godina kada smo počeli, to je bilo fino ali ovo sad je odlično, najviši nivo“.

Na konstataciju da je sada Srebrenica, osim po genocida u svijetu prepoznata i po Superararu koji je u posljednih pet godina imao više zapaženih nastupa među kojima se ističe nastup za papu Franju prilikom njegove posjete Sarajevu u junu 2015. godine i nastup u okviru samita o Zapadnom Balkanu za integraciju u Evropsku uniju u augustu 2015. godine, Eberle s ponosom kaže:

„To je bila i moja želja. Da ne bude samo priča Srebrenica-genocid već i Srebrenica-najbolja muzička škola. Na dobrom smo putu da se taj moj san i ostvari“.

Ismar Porić, mladi direktor i koordinator projekta Superar Bosnia kaže da je u Srebrenici prije pet godina upoznao Doraju Eberle: „Nakon dužeg razgovora došli smo do zaključka da Srebrenica treba nešto plemenitije, nešto što bi poslalo poruku mira i ljubavi u svijet, nešto što bi uključilo svu djecu iz Srebrenice i okoline, tako je početkom 2011. godine uz pomoć BHB-a nastala muzička škola Superar u Srebrenici. Od tada uz mnogo truda, veliku želju svih zaposlenika i ove divne djece mi smo postigli ono čemu se na početku nismo ni nadali“.

„Poruka mira, ljubavi, prijateljstva i tolerancije koju mi šaljemo iz ove škole otišla je veoma daleko. Danas okupljamo oko 400 djece uzrasta od dvije do 16 godina koja uče pjevati, svirati razne instrumente, plesati ali i govoriti strane jezike. Tu rade i zadaću tako da je ovo kuća u kojoj pored muzike oni stiču samopouzdanje, uče se disciplini, radu i redu, poštovanju i toleranciji prema drugima i multikulturalnosti, jer cilj nam je da ovdje stasavaju kompletne osobe i nadamo se da ćemo u tome uspjeti“, kaže mladić iz Bihaća, koji se nakon završene Muzičke akademije u Sarajevu posvetio stvaranju muzičke škole u Srebrenici.

Za svoje zasluge krajem prošle godine je u Njemačkoj dobio prestižnu nagradu "Filipin anđeo" koja se dodjeljuje za poseban doprinos u oblasti kulture, socijalne zaštite ili ekologije, ali i onima koji svoju nadarenost u oblasti muzike koriste za pomoć drugima.

Europahaus

Evropska mreža za edukaciju i treninge iz Njemačke (EUNET) okuplja 67 evropskih kuća iz 21 evropske države. Kako je došlo do toga da „Europahaus“, prva u Bosni i Hercegovini bude otvorena baš u Srebrenici, pojašnjava Doraja Eberle:

„Valentin Inzko, visoki predstavnik za BiH je jednom rekao: „Ko ne razumije Srebrenicu, ne razumije ni Bosnu i Hercegovinu, a onaj ko ne razumije Bosnu i Hercegovinu ne razumije ni Evropu“. Iz tog razloga želimo to pokrenuti, da razumijemo jedni druge, da razmjenjujemo mišljenja. Pitanje je ako jedna Europahaus nećemo započeti u Srebrenici, gdje bi to drugo moglo biti. To je bila ta glavna ideja, dovesti Evropu ovdje i odgovoriti ljudima na pitanja. Osim toga kako je ovo sad Kuća dobrih tonova, trudimo se da iz Srebrenice šaljemo samo najbolje tonove“, kazala je Eberle.

Prva „Europahaus“ u BiH otvorena je u Srebrenici 20. maja 2016. godine, a svečano su je zajednički otvorili Doraja Eberle, ambasador Republike Austrije u Bosni i Hercegovini Martin Pammer i načelnik opštine Srebrenica Ćamil Duraković. Tom prilikom Ćamil Duraković je poručio: „U vremenima kada je Evropa, tako da kažem, počela jednim dijelom biti i klimava, mi u Srebrenici pokazujemo da je Srebrenica mjesto gdje još vjerujemo u evropske vrijednosti mira i tolerancije, demokratije i svega onog što su temelji Evrope“.

Ambasador Republike Austrije u Bosni i Hercegovini Martin Pammer: „Europahaus će imati svoje mjesto u Kući dobrih tonova u kojoj su se okupili ljudi različitih nacionalnosti i vjera da zajedno rade nešto jako lijepo. Oni stvaraju muziku i kroz to žive evropske vrijednosti. Ovdje će ljudi dobivati više informacija o evropskim institucijama i što je posebno značajno moći će govoriti o evropskim vrjednostima, humanizmu, dobrostanju, ekonomskom razvoju i svim drugim stvarima koje se povezuju sa Evropom“.