Filmovi sa Bliskog istoka

Trenutno se u Njemačkoj dosta priča o takozvanim “Bollywood” – filmovima koji dolaze iz Indije. S druge strane filmovi sa Bliskog istoka su rijetka pojava u njemačkim kinima. No da ih ipak ima i da se mogu vidjeti to treba zahvaliti jednoj manjoj filmskoj firmi iz njemačkog grada Münstera. Ona je jedina koja ne samo u Njemačkoj nego i u drugim evropskim zemljama prikazuje isključivo filmove sa Bliskog istoka. Ime joj je ”Middle Eastern Cinemas”, skraćeno ”mec film”. Ova kuća želi da pokaže da umjetnost i film neće kapitulirati pred politikom te da svakodnevne ali i neobične drame i priče iz života, kao i njihovi akteri, imaju svoj značaj. Inače iza firme ”mec-film” stoji jedna jedina osoba: Ona se zove Irit Neidhardt.

”Firma koja se bavi filmom je relativno visoko-rizična, jer se nikada ne zna koji će film imati uspjeha a koji ne. To niko ne zna. Svi traže ključ za ovu tajnu a do sada ga niko nije pronašao”.

Kaže Irit Neidhardt. Na ulaznim vratima ureda u kojem ona radi, zaljepljen je velik plakat sa naslovom "Rana’s Wedding" – "Ranino vijenčanje”. Ovaj palestinski film je prije dvije godine sa uspjehom prikazan u njemačkim kinima a projekcije je organizirala upravo firma ”mec-film". Irit Neidhardt se sa svojim roditeljima preselila za Israel kada je imala devet godina. Otuda i njeni afiniteti prema ovom regionu. Njen otac, inače po profesiji teolog, radio je tamo u jednoj njemačkoj školi. Roditelji su bili članovi udruženja ”Akcija znakova pomirenja” putem koje su htjeli izraziti svoj doprinos i pokajanje za zločine koje su Nijemci učinili nad Jevrejima tokom Drugog svjetskog rata.

Tako je ova 36-godišnja žena i dobila ime Irit:

”To je izraelsko ime. Ja nosim korijen onih roditelja čija je generacija itekako bila svijesna svoje krivice”.

Tri godine je familija Irit Neidhardt živjela u Israelu. Ona je odrasla u Jerusalemu te na sjeveru ove zemlje, na granici prema Libanu. Nakon povratka u Njemačku Irit je bila fascinirana Bliskim istokom. U Münsteru je počela da studira nauku o Islamu te da uči arapski jezik – kako kaže – kako bi bolje mogla da razumije i drugu stranu. Poznavanje arapskog i hebrejskog joj je kasnije poslužilo da nadje posao koji voli:

”Dva tri dana nakon mog posljednjeg ispita, jedna prijateljica mi je ispričala da dvoje ljudi po imenu Thomas Behm i Jens Schneiderheinze, koji sada rade u ”Cinema” kinu u Münsteru te koji su svojedobno imali kino u Centru za kulturu gdje su organizirali izraelsko-palestinsko-njemačke Dane filma, da oni dakle traže nekog ko im tu može pomoći”.

Priča Irit Neidhardt i ističe:

"Dobri filmovi su oni koji govore o sasvim praiskonskim ljudskim problemima te koji se oslanjaju na mali broj tema. To je konačno i ono što kako mentalno tako i strukturalno zapad sasvim očito ne dopušta, dakle da arapski a dobrim dijelom i izraelski filmovi budu ravnopravni sa onim filmskim ostvarenjima koja se ovdje produciraju".

Prema njenim riječima zapadni filmovi su prepuni klišea o životu Jevreja te Arapa. Irit Neidhardt se s druge strane u filmovima koje snima njena firma bavi svakodnevicom običnih ljudi:

"Normalno uradjeni filmovi o normalnim ljudima za normalne ljude, koji govore o temama normalnih ljudi koji ujutro ustaju i paze da njihova djeca na vrijeme stignu u školu i tome slično...”

Trenutno ova žena koja za svoj posao kaže ”One-Woman-show”, godišnje za prikazivanje priprema samo jedan veliki film a ubuduće će se više koncentrirati na DVD-e tržištu te pravima za emitiranje na televiziji:

"Moj posao je sada veoma detektivski. Tražim filmove i način kako se može posredovati, dakle ko s kim i tome slično, znači da prepoznam strukture iza cijele te mašinerije koja se zove filmska industrija. To su stvari koje mi pričinjavaju veliko zadovoljstvo..."