Filmski festival u Veneciji: Povratak vjere

Na nedavnom Filmskom festivalu u Berlinu ponovno je postalo jasno da je religija aktualna top-tema kojom se bave svjetski režiseri. Na Berlinaleu je "servirano" nekoliko filmova s religijskom tematikom. Pogledamo li na popis filmova koje se ovih dana može pogledati u njemačkim kinima, odmah u oko upada jedna stvar. Cijeli niz uradaka bavi se više ili manje intenzivno crkvom, religijom i vjerom.

Francuski film "Časna sestra" nastao je na temelju teksta Dennisa Diderota, priča o problemima jedne mlade časne sestre u provincijskom samostanu. I radnja filma "Camille Claudel 1915" ograničava se isključivo na samostan koji je postao posljednje utočište kiparice Camille Claudel. Poljski film režiserke Malgorzate Szumowske "U ime..." opisuje duševne jade jednog mladog svećenika, kojeg seksualno prvlače muškarci. U njemačkim kinima upravo se prikazuje i novi film Austrijanca Ulricha Seidla. Sam naslov otkriva o čemu se radi: "Raj: vjera".

Radi li se o novom trendu? Traži li svjetsko kino u vremenima duhovne dezorijentacije spas u religijskim pričama? Upadljivo je koliko se trenutno puno filmova bavi religijom, ali valja podsjetiti da su u dosadašnjoj povijesti "sedme umjetnosti" nebrojeni filmovi s tom temom pronašli put do kino-dvorana. Sjetimo se braće Lumière koji su izmislili kino 1895. godine u Francuskoj. I oni su realizirali film o Isusu Kristu. Hollywood se od svojih ranih dana bavio filmovima na temelju priča iz Biblije, ta je forma u 50-im godinama prošlog stoljeća bilježila velike uspjehe. Praktično nema poznatijeg redatelja u povijesti filma koji se barem jednom u svojoj karijeri nije pozabavio ovom temom.

Religija u kinu

"Kino se uvijek iznova bavilo društveno relevantnim temama, a jedna od najrelevantnijih tema je naravno religija", kaže glavni urednik njemačkoga katoličkog stručnog magazina "Film-Dienst", Horst-Peter Koll. "Pojedini režiseri su se uhvatili ove teme i plod toga su bili neki doista veliki filmski uspjesi."

Pritom se išlo u širinu s temama. Peter Hasenberg je zadužen za film i medijsko-političke teme pri Njemačkoj biskupskoj konferenciji, on podsjeća: "Bilo je pokušaja prikazivanja uzoritih figura vjere, bilo je filmova o problemima koje vjernici imaju obzirom na život koji vode, pa sve do filmova u kojima se na komičan način tematiziralo vjeru."

Bilo je i žestokih diskusija oko mnogih filmovima koji su se bavili religijom. Najveće kontroverze nisu izazivala djela s relativno "plitkim" religioznim porukama: "Najzanimljivije filmove religioznog sadržaja u povijesti filma napravili su ljudi koji su se kritički odnosili prema vjeri: Ingmar Bergman ili Luis Buñuel, na primjer", kaže Hasenberg.

Ne samo kršćanstvo

"Crkva se oduvijek bavila filmom i zapravo to tako intenzivno ne prakticira nijedna druga društvena skupina", naglašava Hasenberg. U središtu zanimanja konfesionalne filmske publicistike nisu samo kršćanske teme: "Kino se oslobodilo ograničenja na kršćansko-zapadni kulturni krug, kino se bavi religioznim elementima iz najrazličitijih tradicija", piše u svom novom tekstu za magazin epd Film Karsten Visarius, šef Filmsko-kulturnog centra Evangeličke crkve u Njemačkoj.

Ali, što je uopće religijski film? Film u kojem su glavni glumci svećenici i časne sestre? Film u kojem se radnja vrti oko vjerskih ratova i crkvenih kriza? Ne. Hasenberg upire prstom na brojna djela koja se rubno bave temama kao što su potraga za smislom života ili transcedencijom: "Postoje filmovi u kojima se radi o izbavljenju, o krivnji i oprostu, o smislu života, o odnosu prema smrti, o umiranju, o drugom svijetu." Ali i filmovi koji se ne bave eksplicitno vjerskim sadržajima, filmovi koji uopće ne zadiru u područje konfesionalnih veza, ali filmovi na kojima se vidi utjecaj pokreta koji traže smisao.

Smisao života

To vrijedi i za velike akcijske produkciju i fantastiku poput "Matrixa" i "Gospodara prstenova". Ali i za holivudske katastrofe u kojima se svijet na velikom platnu pretvori u prah i pepeo. "Apokaliptični scenariji su najvidljiviji tragovi religijskog naslijeđa u kinu današnjice", tvrdi Karsten Visarius. Horst-Peter Koll je uvjeren da religija kao tema koja je trenutno prisutna u kinima, ima puno veze s potragom za smislom života, pomaže u orijentaciji, postavlja pitanja o odnosima s bližnjima: "To često ima spiritualne dimenzije. To je prisutno u svim mističnim pričama. Sve mitologije imaju vezu s religijom."

Aktualni filmovi s religijskom tematikom samo su nove "karike" u beskonačnom lancu djela s religijskim temama, koje filmsku povijest prate od samih njezinih početaka. Istovremeno su ti filmovi dokaz aktivnog suočavanja filmskih radnika s velikim pitanjima našeg vremena. Ponekad je u središtu zbivanja i izravni "sukob" s Crkvom i crkvenim institucijama. "U tim se filmovima uglavnom prikazuje probleme koji zrcale ono o čemu se diskutira i u Crkvi", zaključuje Hasenberg.

Autori: J. Kürten / S. Matić

Odg. urednica: Jasmina Rose