Fioka za sve koji kritikuju
19. maj 2020
Lov na teoretičare zavjere u Njemačkoj zahtijeva puno radno vrijeme i stalni oprez. Krajem januara su kolege iz Bavarske radio-televizije imale uspjeha: u emisiji „Kontra sa Kristofom Zisom" je poznati voditelj raščlanio navodnu teoriju zavjere prema kojoj je virus iz Vuhana mnogo opasniji nego što se tada u Njemačkoj mislilo.
Takve tvrdnje je Zis označio kao „kolektivnu hipohondriju", „stravu od pandemije" i „proizvodnju paranoje". U prilog tome je Zis citirao jednog njemačkog ljekara koji je korona-virus procijenio kao „ne tako opasan" i podsjetio da je talas gripa prije dvije godine u Njemačkoj bio mnogo opasniji.
Pročitajte još: Pandemijski populizam
Sada su karte drukčije podijeljene: ono što je juče važilo za teoriju zavjere, danas je opšte mjesto. A retorička paljba koju je voditelj jednog javnog servisa tada osuo, danas bi ga svrstala u teoretičare zavjere.
Ipak, kod mnogih novinara, analitičara i političara ne popušta poriv da se svi koji misle drukčije sabiju u pripremljenu fioku. Sada se čuje da su sve veći protesti protiv mjera države zapravo okupljališta teoretičara zavjere, desničarskih ekstremista i – pažnja, ovo je novo – ljevičarskih ezoterika.
„Toksična mješavina", naslovio je ljevičarski dnevni list Tagescajtung. Prema viđenju mnogih medija, mješavina postaje toksična time što su na protestima i „sasvim obični građani". A sasvim običnim građanima, kako je poznato, ne treba puno vjerovati jer, kako je rekao jedan reporter, imaju običaj da „nepromišljeno" dozvole da ih drugi zloupotrijebe.
Ljudi su svašta preturili preko glave posljednjih nedjelja. Poslušno su slijedili parolu „Stay at Home" i zabranu kontakata, pokušavali da razumiju protivrječne savjete stručnjaka o maskama, sa djecom za vratom nekako organizovali rad i nastavu od kuće. Ili im je određeno skraćeno rado vrijeme ili su otišli čak u egzistencijalni ambis.
Kada sada upravo ti ljudi glasno pokazuju nezadovoljstvo, brigu ili skepsu, u najboljem slučaju bivaju proglašeni „sasvim običnim građanima" koji ne vide da su ih teoretičari zavjere upregli u svoje kočije.
Jesmo li zbilja stigli dotle da svako ko hoće da kritikuje ili demonstrira mora da nosi transparent sa disklejmerom na kojem bi stajalo da se ne slaže baš sa svim što se čuje sa bine na protestima? Zar se to ne podrazumijeva?
Prijeti nam spirala polarizacije, kako je dobro primjećeno na portalu nedjeljnika Cajt. „Rastući protest vodi rastućoj kritici i pažnji (za proteste), a to vodi još većim protestima."
Zapljuskuje osjećaj već viđenog: prije pet godina je u Njemačkoj vladala kultura dobrodošlice i u mnogim novinarskim komentarima su svi koji bi imali zadršku prema izbegličkoj politici bili satjerani u fioku desnog ekstremizma.
Izopštavanje svih kritičara je pompezno propalo jer je postalo vjetar u leđa za desničarsku Alternativu za Njemačku. Za tu stranku izvjesno glasaju mnogi neonacisti i rasisti, ali ona nikada ne bi postala toliko velika bez izopštenih „sasvim običnih građana".
Perverzija je u tome što je kancelarka Angela Merkel sadržinski zapravo reagovala na brige tih „običnih građana" tako što je sklopila izbjeglički dil sa sultanom Erdoganom i sprovela oštriju politiku deportacija. Ali, kako se nikada otvoreno nije time hvalila, zadržala je lovorov vijenac kao „kancelarka slobodnog svijeta", kako je ovjenčao američki magazin Tajm.Pročitajte još: Strah od vakcina u korona-krizi kao teorija zavjere
Izgleda da se iz prethodnih spirala polarizacije naučilo jednako malo koliko iz prethodnih pandemija. Demokratija dostojna tog naziva bi morala da izdrži kontroverzne debate i proteste i to tako da ne iskopa nepremostive rovove u društvu.
Naprosto nije dovoljno korišćenjem pežorativnih fraza poput „teorija zavjere" staviti kritičarima simboličku brnjicu. Upravo oni koji misle da su prvoborci za demokratiju trebalo bi da se manu takvih etiketa.