Koliko je opasan francuski nacionalizam?

Zbog atentata su francuski političari uglas pozvali na plan protiv terorizma te preko svojih glasnogovornika poručili da je zbog izvanredne situacije došlo do stanke u predizbornoj kampanji.

Ipak su vodeći predsjednički kandidati već u ponedjeljak navečer izišli pred mikrofone kako bi jednom više naglasili vrijednosti koje vladaju u republici: Nicolas Sarkozy je događaje u Toulousu nazvao "nacionalnom tragedijom"; njegov protukandidat François Hollande je istaknuo da svi Francuzi moraju biti jedinstveni.

Taj izbor riječi bi se mogao nazvati izuzetno francuskim. Obojica političara pozivaju na jedinstvo francuske "Grande Nation", odnosno "Velike Nacije". Oštra razdvojba između "zdrave" nacije i infiltrirajućeg, izvana dolazećeg zla, u tom slučaju se može promatrati kao sastavni dio francuskog identiteta - ali i kao posebice opasan dio argumentacije, koju desni tabor instrumentalizira za svoje potrebe. Od Jean-Marie Le Pena 1972. osnovani "Front National" se tradicionalno već okorištava toga koncepta, prema kojem se ono što je strano izdvaja kao neprijateljsko.

Nastanak francuskog nacionalizma

Idejno je francuski nacionalizam nastao za vrijeme prosvjetiteljstva, uglavnom u redovima francuske buržoazije. U svojim počecima je to bio ljevičarski pokret koji je podržavao samoopredjeljenje naroda, koji zatim dobiva desničarske karakteristike. 

U 19. stoljeću se kolonijalna sila Francuska učvršćuje tek kroz koncept "nacije" i svijetu uspješno prikazuje unutarnje jedinstvo: identifikacija s (kontinentalnom) francuskom kulturom postaje nužni uvjet da rascjepkano kolonijalno carstvo ostane cijelo, a zajednički jezik za naciju rasprostranjenu na više kontinenata dobiva preveliku važnost. 

Ideal "građanina svijeta", koji se suvereno kreće u svim kulturama, a koji je propagiran u prosvjetiteljstvu, prerasta u prijetnju za francusko kolonijalno carstvo. Sve do dan danas se francuska nacionalnost ne stječe kao primjerice u Njemačkoj načelom krvne veze, nego rođenjem na francuskom teritoriju.

"Nacija" kao najveće dostignuće u francuskoj povijesti

Nigdje u Europi nacionalizam ne zadire u tako izrazitoj mjeri u sve pravne, kulturološke i svakodnevne stvari kao u Francuskoj: u ustavu je čak utemeljeno načelo nacija ispred interesa pojedinca. Francuski jezik se smatra kulturnim dobrom na način kao nigdje drugdje u Europi. A tu je još i krvnički tekst Marseljeze, francuske himne, u kojem se poziva na prolijevanje krvi svakoga "Ne-Francuza".

U Francuskoj se u kriznim vremenima sve do danas moglo vidjeti kako se "nacija" hvali i veliča kao najveće dostignuće u francuskoj povijesti iznad svih stranačkih granica, ali i da se taj pojam ujedno instrumentalizira za sasvim različite političke ciljeve. Čim se Francuska oporavi od šoka napada u Toulouseu, čim se uhiti počinitelja, vjerojatno će doći vrijeme i za analize nacionalizma.

Autorice: Johanna Schmeller / Marina Martinović

Odg.ur. Belma Fazlagić-Šestić