Fransoa Oland između državnih problema i privatne afere

Scenografija u svečanoj sali Jelisejske palate je upečatljiva – pred teškim zavjesama i francuskim trobojkama stoji predsjednik zemlje, a ispred njega 600 novinara. Oland priča o politici i ekonomiji, ali kada nakon pola sata na red dođu pitanja novinara, prvo pitanje je sasvim očekivano: hoće li njegova nevjenčana partnerka Valeri Trierveler biti u ulozi prve dame početkom februara, kada predsjednik putuje u Vašington? „Razumijem Vaše pitanje i znam da ćete i Vi razumjeti moj odgovor“, iztrenirano odgovara Oland. „U privatnom životu smo na stalnim ispitima. To je bolno. Ali moj princip je da se privatne stvari privatno i rješavaju.“

Od kada je jedan pariški bulevarski magazin izvjestio o navodnoj aferi predsjednika sa atraktivnom glumicom Žili Geje, javnost samo o „privatnom životu“ predsjednika priča. U jednoj anketi čak 89 odsto ispitanika kaže da Oland treba da se rastane sa Valeri Trierveler, koja je od šoka završila u bolnici. U ovom slučaju, „privatno“ baš i nije tako privatno, jer je Trivajlerova koristila sve privilegije prve dame, uključujući i avion. „Ona nije supruga predsjednika, glumi prvu damu, iako očigledno imamo još jednu prvu damu“, koristi priliku konzervativni poslanik Žan-Kristof Lagard. „Ova situacija mora brzo da se razjasni.“ Predsjednik Oland je obećao razjašnjenje do svoje pojsete Sjedinjenim Državama.

Socijaldemokrata na testu

U takvoj atmosferi je Oland pokušao da govori o privrednom zaokretu Francuske. „Ja sam socijaldemokrata“, ponavljao je nekoliko puta rečenicu u koju sve manje Francuza vjeruje. List „Nuvel“ prenosi da više do 60 odsto građana smatra da se Oland ponaša „sve manje ljevičarski“, a čak 74 odsto ima negativno mišljenje o predsjedniku. „Duboko sam uvjeren“, rekao je Oland, „ako Francuska želi da sačuva uticaj u svijetu, da odlučuje u Evropi i da i dalje gospodari svojom sudbinom, onda obavezno mora da nađe novu privrednu snagu.“

Ta privredna snaga bi mogla da se nađe u radikalnim privrednim reformama – manje države blagostanja, više tržišta i odgovornosti za pojedince. Ali prije svega u „paktu odgovornosti“ sa preduzetnicima. Njima je Oland obećao znatno smanjenje nameta na plate radnika (ukupno oko 35 milijardi evra) u nadi da će se stvoriti prostor za nove poslove. „Jesam li ja socijaldemokrata? Da! Ovo nije ništa drugo do društveni kompromis. Sigurno nisam naprasno postao liberal“, rekao je Oland.

On je još jednom potvrdio svoje prethodne najave da ove godine država mora da uštedi 15 milijardi evra, a do 2017. godine ukupno 50 milijardi. Čak je osnovan i poseban Savjet koji će voditi računa o izdacima države. „Neki bi mogli da pitaju zašto štedimo, umejsto da pojačamo domaću potražnju. Ali, ako je odgovorna ljevičarska politika u novom zaduživanju, onda je moj prethodnik bio ekstremni ljevičar“, iskoristio je Oland priliku da podbode konzervativce i Nikolu Sarkozija.

Liberalni coming-out?

Sindikalci nikako ne vide kako to rasterećivanje poslodavaca od nameta spada u odgovornu socijalnu politiku, posebno što nova radna mjesta niko ne garantuje. „To je Olandov liberalni coming-out“, komentariše Žan-Klod Mali, generalni sekretar jednog od najvećih sindikata. „Njega ne zanima politika zapošljavanja, nego samo poslodavci. Hajde da im damo 35 milijardi evra pa da vidimo šta će biti! Tako Oland potvrđuje da se užurbano okreće privrednom liberalizmu. To je opasno. On je, na posljetku, predsjednik Francuske, a ne patron privrede“, kritikuje Mali.

Olandova rješenja baš i nisu vođena principima koje su kroz istoriju promovisali veliki francuski ljevičari, komentariše list „La Depeš di midi“. „Cilj opravdava sredstvo. A cilj je borba za radna mjesta, pobjeda nad nezaposlenošću. Sredstvo je povratak efikasnosti po načelima tržišne privrede.“ Pod naslovom „Olandov hokus-pokus“ pariski Le Figaro navodi da je Oland u utorak nastupio bezmalo kao mješavina Vinstona Čerčila i Tonija Blera. „Ali privid riješenosti ne znači pravu riješenost. Olandov ratnički govor treba pozdraviti, ali i primjetiti da je to više remiks prethodnih obećanja. Jedino što ih je Oland tako upakovao, kao da predlaže nešto sasvim novo.“

Autor: Nemanja Rujević/cl, dpa, afp

Odgovorna urednica: Belma Šestić