Free fight: Sport ili opasna tuča?

Kao projektili pljušte udarci po Petrovoj (Peter Sobotta, 22) glavi. Petar se pokušava spasiti iz teške situacije. Hvata protivnika za šorc, potom obojica padaju na tlo. Zapetljani jedan u drugog, izgledaju kao dva pauka koji se bore. Jedno tijelo, osam ruku i nogu, to je Free fight (fri fajt). To je borilački sport u organizaciji američkog saveza „Mixed Martial Arts“(MMA) (mješovite borilačke vještine).

Po prvi put su borbe organizovane i u Njemačkoj. U Areni u Kelnu je sinoć (13.6.2009.) održan niz borbi. Jedan od onih koji je izašao u ring je bio i Mirko Filipović iz Hrvatske, u svijetu ovog sporta poznatiji kao "Cro Cop". Filipović je već u prvoj rundi oborio na pod i pobijedio svog protivnika Mustafu Al-Turka iz Londona. Mada je sve trajala vrlo kratko, protivnik nije bio za zanemariti. Al-Turk je borac visine 1,90 metara i paket mišića od 110 kilograma.

Nakon borbe je Filipović je izjavio kako je sretan što se uspješno vratio u ring (bolje reći u kavez) nakon vrlo teške povrede koljena i oporavka koji je trajao pet mjeseci. Već planira naredni meč. Želja mu je da u Japanu izazove borca pod "umjetničkim" imenom Minotaur.

Brutalni sport

Inače, ovaj „sport“ ne čine samo samo udarci, hrvanje, ili boks. Dozvoljene su i tehnike bacanja kao u džudu, udarci nogom. Zabranjeno je samo grebanje, ugrizi zubima i pljuvanje. Zbog toga je održavanje ovog sporta u Njemačkoj izazvalo veliku debatu. Šta tjera narod da uživa u ovakvim brutalnostima?

Kada se sudare dva protivnika u kavezu, reakcije Nijemaca se kreću između moralnog ogorčenja i fascinacije. Prema tvrdnji MMA saveza, „fri fajt spaja različite tradicionalne borbene tehnike“, ali je „najuspješniji borilački sport na svijetu“.

U Brazilu se ova vrsta kombinirane borbe naziva „vale tudo“, što znači „sve dozvoljeno“. Fri fajt je takođe i u Japanu poznat pod nazivom „shooto“ (nauči da se boriš), a u SAD se bavljenjem ovim sportom mnogo više zarađuje, nego tradicionalnim boksom.

Želja saveza MMA je postignuti sličan uspjeh i u Njemačkoj kao u SAD. Prema procjeni asocijacije Fri fajt (Free Fight Association), prijavljeno je oko 4000 sportaša, koji se bave ovim sportom.

„Sjekirica ubojica“

Već neko vrijeme se prenose fri fajt borbe na Njemačkoj televiziji. U subotu (13.06.) MMA iz Las Vegasa (SAD) organizira po prvi put, jednu od svojih „borbenih noći“ u Kelnu. U Lenkses areni (Lanxess-Arena) koja prima do 20.000. gledalaca, snage su odmjerili i borci sa moćnim mišićima i imenima kao „sjekira ubojica“ (Axe Murderer).

Jasno je da ova vrsta borbe izaziva kontroverzne diskusije. Kritičari se pitaju, da li se treba zabrinuti ili to posmatrati primitivnim. Peter Dakert (Peter Dackert), političar SPD-a i presjednik Sportskog saveza Njemačke je rekao da „kad se govori, da je fri fajt sport, radi se o bukvalnoj maskaradi. Fri fajt nema ništa sa sportom. To je nečuvena brutalnost, koja mlade gledaoce potiče na oponašanje“.

Dankerta je strah da gledaoci mogu zaboraviti da različite vrste nasilja u pravom životu, u školi, kod kuće i na ulici nisu legalne. Njegov strah je sličan pretpostavci, da je samo pitanje vremena, kada će igrači kompjuterske igrice kaunterstrajk (Counterstrike) zamijeniti stvarnost i igru i krenuti da pucaju po školi.

Peter iz Balingena (Njemačka) kaže da je „misija svakog angažiranog borca“, da pokaže da je fri fajt samo sport, a ne ulična borba. Tu misiju je počeo još kao tinejdžer, kada nije htio ispuniti želju roditelja, koji su željeli da Peter uči da svira frulu. Ali, Peter je sa 17 godina imao svoj prvi fri fajt meč. „U početku moji roditelji su bili protiv. No, to se brzo promijenilo, kada su videli jedan od mojih mečeva.“

„Mnoge stvari govore za!“ To je bio naslov eseja Amerikanke Džojs Kero Ots (Joyce Carol Oates) koja je pokušala objasniti motivaciju sutprostavljenih boksera u ringu. Amerikanka piše u svom eseju, da se bokseri u ringu bore, zato što su protivnici od krvi i mesa. Ako izgubiš, znaš protiv koga si izgubio.“

Autor: Elvir Avdić

Odg. urednik: Svetozar Savić