Fuš i na njemačkim gradilištima

Nijemci su marljivi, točni i radišni. Čega se prihvate, to i naprave kako spada. Ali ako se posjete gradilišta, osobito velikih projekata u Njemačkoj, svatko se mora zapitati: odakle još uvijek toliko povjerenje u njemačke građevinare? Troškovi rastu nebu pod oblake, termini radova su samo dobra šala, "fuša" se gdje se stigne, vladaju korupcija i prijevare... Novi aerodrom u Berlinu je samo jedan od primjera za koji bi se moglo pomisliti da je gradilište u nekoj sasvim drugoj zemlji - ili čak na nekom drugom kontinentu.

Kod prestižnog projekta nove zračne luke glavnog grada Njemačke, otvorenje je odgođeno jer nije dobivena uporabna dozvola - zbog ozbiljnih građevinskih nedostataka. Koliko će na kraju koštati taj mega-projekt, zapisano je samo u zvijezdama. Zapravo je već i kod gradnje glavnog kolodvora u Berlinu početna cijena bila tek neumjesna šala. Isprva se govorilo kako će on stajati 300 milijuna eura, a na kraju se moralo platiti preko milijardu i 200 milijuna eura! Znaju li uopće njemački građevinari zbrajati dva i dva?

Skupo plaćena "ušteda"

Nije u tome problem, objašnjava Peter Tzeschlock, član uprave međunarodne savjetničke tvrtke Drees i Sommer. Glavni razlog svih tih propusta u građevinskim poduhvatima jest da već godinama ne gradi samo jedna tvrtka. Ona, kao glavni izvođač, preuzima zadatak, ali izvedbu povjerava mnogim manjim tvrtkama gdje samo koordinira radove. Kod velikih projekata to lako može biti na stotine manjih tvrtki. Na koncu, glavni izvođač se svodi samo na organizatora i koordinatora i kod tako velikog broja tvrtki jednostavno mora graničiti s čudom ako sve teče po planu.

"Ako se čitav projekt uspije držati pod nadzorom, onda postoji mogućnost uštede i po 20, 30 posto", objašnjava Tzeschlock. Kod velikih projekata vrijednih nekoliko stotina milijuna eura je onda i ta ušteda golem novac. "Ali je rizik da izvođač ima mnogo više odgovornosti. Kod svih velikih projekata gdje ima problema, koji premašuju rokove i budžet za gradnju, uvijek vidimo isti problem, naime da se ne uspijeva koordinirati sve tvrtke koje rade na gradilištu."

"Pa onda još i ovo..."

Osim tih organizacijskih problema, Volker Cornelius iz Udruge samostalnih inženjera podsjeća i kako su problem nove želje i željice koje se čuju za vrijeme same gradnje. To već po prirodi same stvari produžuje rokove i povećava troškove. Nisu samo investitori i novi kućevlasnici ti koje se sjete još nekog detalja, nego su i poduzeća veoma kreativna u izmišljanju razloga zašto nešto treba napraviti drugačije nego što je isprva zamišljeno.

Razlozi nemaju veze s estetikom, objašnjava Cornelius: "Onda se vidi da građevinske tvrtke koje su dobile posao na natječaju pokazuju kreativnost i izmišljaju sve moguće kako bi tim dodatnim radovima povećali cijenu i podigle je na prvotnu razinu koju su umjetno spustili kako bi dobile posao."

Jer, svi dobro znaju kako se može dobiti posao na javnom natječaju. Teoretski, posao dobiva "gospodarski najopravdanija" ponuda, ali praktično to znači ponuda koja je najniža - bez obzira koliko realna bila njezina izvedba. Cornelius dobro zna da, ako komisija ili nadležni ured čak i izaberu ponudu koja je realnija, ali skuplja, onda službenike čeka pakao objašnjavanja i opravdavanja tog izbora.

Svi znaju kako se igra

Franz Josef Schlappka, savjetnik u građevinskih projektima, također svjedoči kako su natječaji tek predstava: "Kad bi ponudili stvarne troškove, projekt bi vjerojatno bio odbijen. A onaj u čijem je interesu da se gradi taj projekt, onda se može skrivati iza niskih cijena koje su objavljene."

Ukratko, građevinci već unaprijed računaju na promjene za vrijeme gradnje kako bi ipak napunili blagajnu. Ali i Tzeschlock upozorava kako takve promjene nisu samo skupe, nego krijui druge opasnosti. Zbog opsežnijih zadataka, radovi se ne mogu izvršiti na vrijeme - i svakako ne uz planirani broj radnih sati. "Na kraju se na gradnji mora 'fušati' jer se svom silom pokušavaju ispoštovati neki rokovi koji se zapravo uopće ne mogu ispoštovati. Naravno da time trpi kvaliteta gradnje."

Jedno je fuš, drugo je kriminal!

U nekim velikim projektima u Njemačkoj nije samo riječ o nedostacima u gradnji, nego o čistom kriminalu. Sjetimo se samo gradnje trase podzemne željeznice koja je izazvala rušenje Arhiva grada Kölna i smrt dvije osobe. Tamo još uvijek nitko nije u zatvoru, makar je i više nego očito kako nije samo korišten loš materijal, nego je utvrđeno da je na stotine tona čeličnih armatura koje su trebale biti ugrađene u podzemnu željeznicu na tom mjestu - nestalo.

Zapravo je i Tzeschlock donekle iznenađen što njemački građevinci u inozemstvu još uvijek uživaju tako visoki ugled. "Sva ta korupcija koja se, na žalost, događa u Njemačkoj, u inozemstvu se jedva spominje. Nas još nitko nije pitao ništa o svim tim problemima, makar smo veoma mnogo u inozemstvu", kaže Tzeschlock.

Aurtori: Insa Wrede/Anđelko Šubić

Odgovorni urednik: Zoran Arbutina